Nova Evropa

ono što se danas zove režimom u ovoj zemlji, i što se zvanično radi u Jugoslaviji, može zgodno nazvati »Vojinom politikom«. Ali treba tome, potpunosti radi, dodati joši neke pozitivne crte ovoS srbijanskop »državnika«, koje objašnjavaju njegov lični uspeh, ukoliko ga ima, u celoj toj proceduri koja se dešava usled sticaja prilika, i — dobrim delom — usled negativnih osobin4 i slabosti srbijanske političke sredine, i ne manje usled neotpornosti i neorijentiranosti političara i narodnih masa na prečanskoj strani, — G. Vojislav Marinković je o dličan Bčšovornik, — jedan od najboljih medju našim današnjim političarima, koji su mnođobrojni, i od kojih gotovo svaki mno8o; a poneki i lepo, govori, Pored toda, on nije hladan govornik, već zagreva i zadobija, »šarmira« slušaoce, Otuda njemu, još od školskih klup4, širok auditorijum, i dosta širok krug dobrih drugova, koji ga rado slušaju i lako se podaju čaru njegove rečitosti, a medju kojima ima i ljudi sposobnijih i darovitijih nego što je on sam, Taj krug svojih prijatelja i poštovalaca širi on darežljivošću (hoće da učini«), koja nije u istoj meri svojstvena drugim srbijanskim političarima spekuЈаНупоб 1 Когирбупоб Нра (ако ovamo ne ubrojimo pok, Pašića), koji sve što imaju, i sve što »zarade«, zadržavaju za sebe, za svoje »sfaklene bašte« i za svoju najbližu okolinu. Doduše, ono što Voja Maririković lako daje drugima, nije njegovo već državno, iako nosi — obično — ploda njemu, upravo državi ukoliko on smatra da je ona u njemu oličena. Evo, naprimer, kako se ovaka darežljivost (iz Dispozicijonog Fonda) vraća darodavcu — a ujedno i kako sam G. Voja Ma· rinković, indirektno, misli o sebi: u pariskoj »Ere Nouvelle« od 21. septembra napisao je jedan član Presbiroa pri jugoslovenskom Poslanstvu, pod potpisom, jedan članak o svom vrhovnom šefu, koji nosi naslov: »Velika evropska figura«, a sadrži ovu karakteristiku G, Marinkovića {vidi »Obzor« od 2. oktobra):

» . Vrlo velike evropske kulture, poznavalac svih velikih evropskih interesa, on se Казга u kategoriju velikih državnika, Sa jalcom energijom on vodi svoju ličnu politiku: politiku mira i starog Копнnenta, Marinković je veliki ministar Kralja, jer on stalno bdije nad interesima i nad ос: јибозјоуепзке monarhije, upravljajući je sa elegancijom, sa inteligencijom, i sa dalekovidom sigurnošću, On je fin i otmen čovek, s aristokratskim držanjem ljudi starog režima. On predstavlja najčvršći stup današnje monarhije, On je veliki ministar i veliki savetnik kralja Aleksandra, Кој је bio dobro inspiriram kad mu je poverio vodjstvo spoljne politike. svoje kraljevine, jer neće Yiše trebati da se brine za diplomatske smernice svoje zemlje ...«

Odgovornost za ovako optimističko gledanje prepuštamo piscu i njegovu vrhovnom šefu (koji dopušta svojim činovnicima da

. 208