Nova Evropa

bili otsutni, i kad to шКо гаје од пјеба !гадо; ог1 бшКе изуајаји пјебоуо зћуафапје vodjenja spoljne politike mimo obzira za unutrašnje stanje u zemlji; oni se, napokon, čine sukrivcima u njegovim mislima i težnjama o amputaciji, t. |. o čereženju države, samo zato da bi sačuvali — bar delimično — prevlast Srbije nad ostalim delovima narodnim. Uostalom, sve je to jedna luda ideja: da treba čuvati Srbiju; jer se na taj način Srbija nikad sačuvati neće. Možda se nekada »sabljama carstvo dijelilo, a ćčlavama medje bilježile«, kako to kaže G. Ljub, Stojanović (u »Politici« od 1. oktobra), ali medju neprijateljima; a medju braćom, kuća se gradi sporazumom, i medje beleže žive glave mudrih starešina, Voja Marinković, medjutim, ako je bistar (kao uostalom svaki u Srbiji) — mudar zacelo nije; ali starešina, nažalost, jeste, — i zato nam tako ide!,.. ·

Ako neće da do kraja kompromituje i sebe i Demokratsku · Stranku, G, Davidović će se morati vratiti na liniju koju je označio Kongres Stranke, kkoji je on sazvao, ikojijebaš zato i sazvao da mu pomogne u borbi protiv siledžija i šićardžija u Stranci, To je bio jedini pravi put, i njime je trebalo ići do kraja. Ma ostao sa tri čoveka u Klubu, G. Davidović mora izvršiti obračun sa Vojom Marinkovićem i njegovim pristašama; on mora, dalje, okrenuti opet ledja radikalima, pa — ako mora biti — i režimu. On se mora vratiti na jugoslovensku liniju, ako hoće da povrati poverenje prečanskih Jugoslovena, i ako neće da mu Stranka izgubi pravo na opstanak u samoj Srbiji. Demokratska Stranka, bez jugoslovenstva, +. j. bez iskrene ideje o ravnopravnosti i jednakosti svih narodnih delova, pada ispod radikala i — neimajući nikakvih svojih posebnih odlik4A {socijalno ili staleški) — iščezava. To je jasno za sve koji gledaju na stvari spolja i poizdalje, Demokratija koju predvodi Voja Marinković, i Jugoslovenstvo 'koje propovedaju Šumenković i Milojević, a na delu izvode Dragiša Matejić i Milojica Jovanović, to su realnosti koje postoje samo još za članove Presbiroa Ministarstva Inostranih Dela i »atašeje za štampu« po raznim evropskim gradovima. Treba u Beogradu biti načisto: protivu ovake »demokratske« i »jugoslovenske« »politike«, i ovakih metoda »staroša režima«, nisu danas samo hrvatski frankovci i radićevci, i Pribićević sa svojim samostalcima, nego smo i mi, nezavisni i integralni Jugosloveni, koji smo najveći prijatelji i branitelji Srbije i njenih lepih narodnih i seljačkih tradicija, sa kojom Srbijom nas vezuje i prošlost i sadašnjost više možda nego ovaku gospodu u Beogradu. Mi smo sa zebnjom u srcu pratili što se dogadja i što se »iza brda valja«, i dizali smo svoj Slas upozorujući i opominjući na obe strane. Kad sad i mi javno istupamo protivu srbijanske »hegemonije«,

210