Nova Evropa

i postelje može da usledi i po dogovoru bračnih drugova, ili i samo na predlog jednog bračnogda druga. Za ostale gradjane može se u Španjolskoj razvesti brak, sem radi već navedenih razloda, još i radi moralno pogibeljnogš upliva na decu, te radi osude na robiju ili na doživotnu tamnicu., , Iz ovoga pregleda pravne mogućnosti za razvod braka u raznim državama Evrope daje se zaključiti, da je pravna močućnost razvoda braka data u svim državama Evrope, sem u Italiji, i sem za gradjane katoličke veroispovesti u Austriji i kod nas. Za ove gradjane u Austriji i kod nas, kao i za sve gradjane u Italiji, brak se smatra savezom medju mužem ! 2еnom koji je uredjen po volji ljudskoga roda i radi uzajamnog podupiranja. Razlozi koji su ponukali Italiju, godine 1865, da se u pitanju mođućnosti razvoda braka odvoji od svoda uzora, ·Napoleonova »Code Civile«, te prikloni kodifikaciji bračnoša prava Rimske Crkve, i previše su jasni a da ih ovde naročito naglasimo. Isto vredi, možda još u većoj meri, i za razloge koji | ви па isto to ponukali austrijskog zakonodavca iz godine 1811, kada je kodifikovao bračno pravo za austrijske gradjane katoličke veroispovesti, Ako ta pravna načela važe još i danas kod nas onde gde je u važnosti taj austrijski opći gradjanski zakonik, ima se to pripisati jedino činjenici, da su ta područja politički pripadala bivšoj Podunavskoj Monarhiji, i da opći бгаdjanski zakonik nije još izjednačen, Razlozi pak radi kojih je u legislativno avtonomnoj bivšoj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i Dalmaciji ostao na snazi konkordat sa Rimskom Crkvom, od godine 1855, izmiču našoj oceni u obimu ovog napisa pretežno informativne prirode. Ipak držimo, da razlozi koji su ponukali Austriju 1811 i Italiju 1865 da se priklone shvatanju Rimske Crkve u pitanju razrešivosti braka, ne važe i ne mogu važiti, ili barem ne moraju važiti, za Jugoslaviju, odnosno za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, pa zato plediramo za jedinstveno uredjenje pitanja razvedivosti braka za sve gradjane Jugoslavije bez obzira na njihovu veroispovest, pri čemu treba da dodje do izražaja, da se brak ima sklopiti pred zastupnikom Države, ostavljajući slobodnoj oceni bračnih drugova da li će sklopiti i crkveni brak; dalje, da brak bude razvediv iz razloga koji će se taksativno navesti, kao i da isključivo redovni državni sudovi imaju raspravljati i rešavati sporove koji nastaju iz odnosa braka, bili oni ma koje prirode.

Dr, Hugo Werh.

266