Nova Evropa

oktobra 1914, br, 7471/1914, koja je na ovoj glavnoj raspravi pročitana, Već iz te parnice i razlađanja osude izlazi, da je postojala гахбгапјепа organizacija u Srbiji, koja je sebi stavila za konačni cilj otkinuće južnih pokrajina od nerazdjelnoš područja Austrougarske Monarhije i njihovo prisajedinjenje srpskom Pijemontu, t, j, Kraljevini Srbiji, Već onda je dokazano, da je ta organizacija uhvatila korena te se razgranila po jugu Monarhije, a naročito u Bosni i Hercegovini; a ova Slavna rasprava, sa njenim odromnim dokaznim materijalom, samo je to potvrdila, te je sudište na toj osnovi došlo do potpunog uvjerenja, da je u Bosni i Hercegovini postojala organizacija sa istaknutom svrhom,

Sprijeda je istaknuto, da je Austrougarska Monarhija 1878 godine okupirala Bosnu i Hercedovinu, te su već onda odlučni krugovi u Kraljevini Srbiji teško podnosili taj čin naše Monarhije, Kad se ove zemlje konačno sjediniše s Austrougarskom Mionarhijom, uzbudilo je to i uzrujalo preko svake mjere srpske duhove u Kraljevini Srbiji i u Bosni i Hercegovini, jer su okupaciju tih zemalja smatrali provizornom, a nadali se, pošto u njima Austrija uvede red, kulturu, i blagostanje, da će pasti Srbiji u krilo kao zrela jabuka,

Ovde se onda sud poziva na rezoluciju koju sa za vreme Aneksijone Krize izdali Šapčani na jednom mitingu koji je u Šapcu održan; taj poziv ima da posluži kao dokaz, da Je srpsko stanovništvo težilo prisajedinjenju Bosne Srbiji, U daljoj svojoj dokumentaciji, naširoko izlaže svoje gledište i opravdava svoje тагјобе za osudu; komentariše svoj dokazni maferijal i pravni nazor suda, na slijedeći način;

1) O iskazu optuženika;

Obrana je postavila tvrdnju, da priznanja optuženika nemaju dokazne moći, nedo da su samo slabo dokazno sredstvo, a izvodi to iz propisa S 214, kp., koji nalaže, da je sudac-istražitelj dužan mimo priznanja okrivljenika izvršiti još i ostale dokaze, t, j, tražiti materijalnu istinu „,, Sudište ne može primiti ovaj nazor obrane, te nasuprot baš iz iste zakonske ustanove, citirane po obrani, dolazi do zaključka, da priznanje optuženika ima dokazne moći, ako je poduprto drugim dokaznim sredstvima, t, j. ako se drugim dokaznim sredstvima dokaže, da je to priznanje iskreno, ako se podudara s drugim činjenicama, s faktičnim stanjem, s istinitim dogadjajima, Ne rijetko se dogadja u praksi naših sudova, da okrivljenik u predhodnom postupku nešto prizna, što poslije na glavnoj raspravi porekne ,,.,

2) Iskazi svjedoka;

Poznato je, da neko bolje a neko slabije opaža, Poznato je i to, da na svjedoka uplivišu i vanjske okolnosti (teror), i da istinitost njegovu često mute ljudske strasti i strah od osvete, Žato je i odavno zabačeno u formalnom pravu naprednih narodš načelo dokaznih pravila, a na njegovo mjesto stupilo načelo slobodnog uvjerenja, Sud пе mora primiti istinitim što 10 svjedoka kaže, a može primiti istinitim iskaz ma samo jednog svjedoka, koji baš protivno od ove desetorice kaže, samo ako je ovaj iskaz po svojoj sadržini vjerojatniji, prema prilikama, odnošajima, i vremenu kad se čin zbio, o kome svjedok iskazuje, Sudište, ispitujući vjerodostojnost svjedoka, uvijek ima pred očima cjelokupnu sliku, kako se prikazuje i s obzirom na ostali dokazni materijal, isporedjuje jedan dokaz s drugim i sve u savezu, pa na temelju tog istraživanja dobiva svoje uvjerenje, Iskaz se pojedinog svjedoka umeće u tu cjelokupnu sliku, kao što se umeće kamenčić u mozajik-sliku, te ako ju dopunjuje i ako pristaje na ono mjesto, tako da se dobije potpuna slika, ostaviće se na tom mjestu, inače se odbacuje bez vrijednosti, To su glavni principi, kojih se je sudište držalo u prosudjivanju iskaza pojedinih svjedok4 preslušanih u ovoj kaznenoj stvari,

3) Isprave:

370