Nova Evropa

drantiske omladine, Uticaj Bunjina i Baljmonta opaža se samo na, najbledjim i najslabijim pesnicima mladog emigrantskog kola.

Gotovo istu pojavu možemo zapaziti i u prozi, u kojoj tek manje jaki mladi pisci idu tragom Bunjinova realizma (Galina Kuznjecova, Nikola Roščin, i drugi). Izuzetak čini ovde Zurov, čija se pripovetka »Kadet« {ova reč označava pitomce niže vojne akademije) ističe svežinom i majstorijom, i pored izvesnog stilskog šablona. Kao najači predstavnik tradicije u sredini omladine javlja se pesnik i romanopisac Sirin, čiji poslednji roman »Kralj-dama-pub« — pokazuje velik napredak u pravcu pesničkog ekspresijonizma, sa opisima duševnog stanja prosečnog varošanina koji se izgubio u prestoničkoj huci i buci,

Najveće nade za budućnost daju; meki i lirično raspoloženi Sosinski, sa svojim pričama o mukama sanjalica ı pesnika; oštar i pun ironije Gaz dano v, koji se brzo istakao blagodareći originalnim i punim muškosti pričama;i Vasilije Fjo dorov, koji ide u pravcu Gogolja i humoristički prikazuje svakojake besmislice života,

Treba podvući, da sva ova omladina teži da predje preko konzervatizma prvaka ruske emigrantske književnosti, Njoj su najbliži nesamo Remizov ili Cvjetajeva, nego još više pisci Sovjetske Rusije, koje oni ustalom veoma pažljivo čitaju, Oni nisu više zadovoljni ponavljanjem istih tema u emigrantskoj književnosti, već traže nove predmete, često daleke od emigrantske melankolije i memoarističkog žanra, i nove stilske oblike koji više odgovaraju kompliciranom i burnom životu u kojem živimo. Na taj način, u emigrantskoj književnosti dešava se otprilike ono isto što i u Rusiji, sa tom razlikom, da je tamo stara generacija dotovo sasvim napustila. književnost i — pobedjena od omladine — prepustila ovoj svoje mesto, dok je u izgnanstvu i dalje na snazi konzervativna tendencija, te se u prvim redovima nalaze još uvek pisci koji potpuno spadaju u završeno doba istorije ruske kulture. A malobrojna omladina, zajedno sa najnaprednijim od starijih pisaca, tek započinje borbu za obnovu ruske književnosti i za nove umetničke ideale,

Dr, Marbo Slonjim (Pariz).

(Sa ruskog rukopisa preveo, AI. Jelačić.)

(О научном раду руске емиграције.

Познато је да и ван граница Совјетске Уније живи доста велик број руских учењака. Један њихов део напустио је Русију после ликвидације оружане борбе са Совјетском Владом; други део протеран је одлуком ове Владе, будући да је она нашла да ови учењаци, већ самом својом присут-

253