Nova Evropa

Hios: Turci su naredili pokolj nad nevinim stanovništvom, i tom je prilikom pobijeno na 23.000 Grka. Vodje Ustanka na kopnu bili su grčki junaci; Kolokotronis, Karaiskakis, i Mavromihaljis, Na moru su palili turske brodove, sveteći se za pokolj na Hiosu, Mjaulis i Kanaris. -

1. januara 1822, grčka Narodna Skupština sastala se u klasičnom Epidavru, i izglasala je Ustav nezavisne Grčke Države; »U ime Svete i Nerazdeljive Trojice, grčki narod, podvrgnut užasnom ugnjetavanju od strane Turaka, nemogući više da podnosi besprimeran i vrlo težak jaram tiranije, i pošto je isti zbacio po cenu velikih žrtava, proglašuje preko svojih zakonitih predstavnika u Narodnoj Skupštini, pred Bogom i ljudima, svoju političku egzistenciju i svoju nezavisnost«, Počeli su stizati odmah materijalni prilozi iz inostranstva; filhelenske organizacije organizovale su propagandu u inostranstvu, tako da je Grčki Ustanak naišao i na moralnu potporu evropskog javnog mnjenja, i tradicijonalna kultura stare Grčke počela je bivati sve više predmetom naučnih ispitivanja,

Jedno vreme izgledalo je kao da će Grčki Ustanak biti ugušen, kao toliki drugi ustanci na Balkanu. No baš u času kada je ustanički otpor gotovo slomljen od strane egipatsko-turske vojske i flote, te kada su Turci zauzeli Misolungi, najvažniji centar Ustanka {aprila 1826), došla je intervencija Francuske, Velike Britanije, i Rusije, Englesko-francuska flota potukla je kombinovanu tursko-egipatsku flotu u navarinskoj luci, i Grčka je bila spasena, Posle tri godine, 3, februara 1830, potpisan je Londonski Protokol, od strane Velike Britanije, Francuske, i Rusije, kojim se odredjuju granice novoj državi, kao i oblik njena budućeg režima, Ovim je definitivno Grčka postala samostalnom, oslobodjena od Turaka, — ali ne od svojih tutoraoslobodilaca: Velike Britanije (koja je imala protektorat nad Jonskim Ostrvima), Francuske, i Rusije,

Velike Sile počele su da utiču na unutrašnje poslove novoobrazovane države, Velika Britanija je vršila svoj uticaj preko Mavrokordata, šefa »engleske partije«, čiji je najveći protivnik bio Koletis, šef »francuske partije«, dok je Rusija — naročito u prvom perijodu grčke slobode — imala svog čoveka u ličnosti Jovana Kapodistrije, prvom predsedniku Grčke Republike, koji je ubijen 1831. Grčka je imala da postane kraljevinom, Bavarski princ Oton bio je doveden za kralja (1832), pa su odmah definitivno proradile tri partije: francuska (8 Koletisom), engleska (sa Mavrokordatom), i ruska {sa Metaksom), Nastaje perijod intriga Velikih Sila (1844—1862), tako da grčki istorici nazivaju ovaj perijod »ksenokratijom« (vladom stranaca). Karakteristično je za to doba pisanje Francuskog Poslanika, koji kaže: »Kako koja vlada padne, svi kandidati išetaju kao gavranovi koji traže plen; pobedilac zaposli svoje prijatelje, a pobedjeni

355