Nova Evropa

u samoj zemlji i u inostranstvu vodje evropske kulture i evropskog iskustva, a i »filhelenstvo« zapadne Evrope nesumnjivo je mnogo doprinelo oslobodjenju Grčke od Turaka, Delicit grčkih budžeta prvih godina posle oslobodjenja popunjavali su mahom zapadni filheleni: Rusija, Francuska, ı Engleska. A ko ne zna kako se Lord Bajron, engleski veliki pesnik, borio naporedo sa Grcima u Misolungiju za vreme Grčkog Ustanka {gde je i umro 1824)! Pitanje Carigrada interesovalo je tada podjednako Rusiju i Veliku Britaniju, -

S druge strane, istaknutije grčke ličnosti pomagale su Srpski Ustanak, koji je bio u punom jeku. Knez Ipsilanti, gospodar Vlaške, pomagao je Karagjordju i srpskim ustanicima, u toku prvog ustanka, Carigradski Patrijarh posredovao je izmedju · Turske Vlade i Karagjordja, da se zaključi mir s Turcima (1807), koji je predlog Karagjordje odbio, Deset godina pre toga ubijen je u Beogradu grčki patrijot Riga od Fere, koji je sa svojim pristalicama radio na oslobodjenju balkanskih hrišćana ispod turskog ropstva.

Na oslobodjenju Grčke radilo je najviše jedno tajno društvo, pod nazivom »Filiki Heterija«, čiji je centar bio u Odesi, Članovi ovog Udruženja bili su povezani medjusobno strogim zakletvama, održavali su tajne sastanke, i dogovarali o načinu kako da se izvede ustanak, Kako je Srbija u to doba već deset godina vodila borbu za oslobodjenje, to su heteristi smatrali Karagjordja kao najpogodniju ličnost za izvodjenje svojih planova; a kako se Karagjordje godine 1816 bavio u Besarabiji, on je došao u dodir s grčkim revolucijonarima, i bio svečano primljen i zaklet kao član grčke »Heterije«, u kući poznatog grčkog revolucijonara Konstantina Ipsilantija, S pomoću оуоб društva Karagjordje je uspeo da se vrati u Srbiju (1817), kojom prilikom mu je agent »Heterije« Gjordje Olimpos, u našoj istoriji poznat pod imenom »kapetan Jorgać«, bio na ruci. Ovome grčkom Društvu pripadali su mnogi ruski visokodostojnici; i sam car Aleksandar bio je članom »Heterije«, sa godišnjim ulogom od 200 dukata. Medju osnivačima spominju se, u grčkoj istoriji, Skufas, Cakalof, Ksantos, i drugi; a oni su opet imali naročito pristalica medju armatolima (grčkim hajducima) i kleftima, i s pomoću ovih pripremali su u Grčkoj ustanak,

Kratko vreme posle Drugog Srpskog Ustanka {25. marta 1821), sakupili su se izaslanici, narodne vodje iz cele stare Grčke, u manastir Agia Lavra, na Peloponezu, i Mitropolit Patrasa, Germanos, zakleo je ustanike na vernost i proklamovao »pred Bogom i ljudima« nezavisnost Grčke. Pobuna je istovremeno izbila u Moreji (Peloponez), Tesaliji, i na otocima. Kao represalije protivu pobunjenika, Turci su obesili Grčkog Patrijarha u Carigradu, poubijali veliki broj episkopa, znajući da su oni duhovni inspiratori ustanika. No najgore je prošlo ostrvo

354