Nova Evropa

Ponajviše je ovaj plemić s Hvara sličan ruskom grofu iz Jasne Poljane aı držanju prema seljaku, prema ribaru, prema tim malim ljudima iz puka, Njegovo »Ribanje i ribarsko prišovaranje« ima važnost istinitog dokumenta o pjesnikovu životu, tumači nam kakvi su bili njegovi nazori, kakav je bio njegov odnos prema malim ljudima iz puka, i kakvo je bilo njegovo shvatanje o društvenim pitanjima uopće. On je mogao provoditi vrijeme na moru i s plemićima, ali on vodi sa sobom samo ribare Paskoja i Nikolu, i jedno dijete. Za »naobraženog« čovjeka, makoliko volio prirodu, bilo bi dosadno tri dana provesti s njima, pa bi sigurno bio poveo sa sobom još kakvog plemića ili svećenika, s kojima bi se mogao porazgovoriti, jer tri dana ćutanja i kontemplacije u prirodi, dok čovjek nije sasvim sam, nijesu ni za starce zabava. Ali je Hektorović prijatelj toš puka, i on s njime razgovara, i poučava Sa; kao u »Ribanju«, sigurno se on ne divi po zadnji put njihovim pjesmama, o kojima kaže:

»ke mi vele mile u srcu Još zvone, ke mi će uzrok bit, da ću vas želiti, i s vami češće it, kudgod se vozili«

U druženju s pukom, s onom simpatijom koja potječe iz ovako plemenita srca, toliko mu se približio, da uživa u njegovim umjetničkim produktima (čiju su ljepotu tek mnogo kasnije stranci otkrili), pa je smatrao vrijednim i da ih doslovce zabilježi s njihovim napjevima. Čini se stoga da nije pretjerao u crtanju duše svojih ribara, iako nam danas malo čudno izgleda da su ti ljudi znali za neka pitanja iz »pilozopije« ,..

Ovaj pjesnik plemić, kojemu je oko grba napisano »flede e realta o quanto č bella«, nije idealizovao svoje ribare, i može mu se vjerovati da ih je istinito prikazao »nepriloživ jednu rič najmanju«, kako kaže svome rodjaku Brtučeviću, koji je i sam mogao poznati tog našeg pučanina i kojemu ne bi imalo svrhe posebno napominjati istinitost svih mjesta u djelu. Ribari su mogli, posredno ili neposredno, čuti one misli koje se navode u »Ribanju«, od svojih školovanih sumješćana, ili od svećenika u propovijedima, Marulićeva djela su sigurno imala mnogo čitalaca, i Diošen iz Laerta zacijelo nije bio nepoznat učenim Hvaranima, a osobito pjesnikovu rodjaku Brtučeviću, koji je bio »rector scholarum« u Hvaru, i kojemu pjesnik nije valjda htio tek pokazati svoju učenost u onome što Je i drugim učenim ljudima bilo poznato. Nije imao razloga da pred Brtučevićem i drugim čitateljima ističe svoje znanje, a ni da sve ono što je vjerno prikazao pokvari nečim što bi bilo čitateljima nevjerojatno, jer se vidi, da je želio istmito prikazati cijela tri dana svo8a ribanja. I baš zato što su djela Marulićeva i Diodena iz Laerta mogla biti vrlo dobro poznata učenim plemi-

410.