Nova Evropa

Neće biti bez interesa spomenuti ni to, da je Hrvatsko Zemaljsko Kazalište u Zagrebu, u ovome razdoblju, i to usred Svjetskog Rata (5. XII, 1916), izvelo na svojoj pozornici drama=tizaciju pripovijesti Dostojevskoša »Vječni muž«, koja je — kao i one dvije ranije {februara 1906 ı 1912) — bila u stvari prigodnom Котетогастјот, ге даб Џеба хпабепја za našu dramsku umjetnost nije mogla imafi, I nezaboravna prva gostovanja »Moskovskog Hudožestvenoša Teatra« u ovom zadnjem razdoblju imala su u svom programu »Braću Karamazove«, izvedene prema njihovoj originalnoj scenskoj koncepciji s takozvanim čitačem [{»čtec«), te ostavivši sasvim izuzetan utisak u našim njiževnim ı kazališnim krugovima,

Saberemo li sve navedene rezultate prevodjenja i preradjivanja Dostojevskoša i njegovih djela kod nas u ovo poslijeratno doba, opazićemo da posljednji decenij označuje vrhunac našega aktivnog mteresa za Dostojevskog, a najbliže godine oko stogodišnjice njegova rodjenja (1921) mogli bismo nazvati i mi — kao i Nijemci za svoju prevodnu književnost {v. S. Lane, »Deutsche Dostojevski-Infilation«, »Slavische Rundschau« br, 3 za 1931) — godmama inflacije Dostojevskoga. ·

Kritički interes za Dostojevskog Javlja se kod nas takodjer dosta kasno, U prvo vrijeme prevodjenja Dostojevskoga imamo da zabilježimo tek nekoliko informativno-feljtonističkih člančića, koje smo naprijed spomenuli, Iz Devedesetih Godina ima još da se doda jedan prevod sa talijanskoš o Dostojevskom u »Prosvjeti« (za 1893, str, 294), koji ponajbolje svjedoči kako su i Dostojevski i ruska književnost uopće u to doba bili još malo poznati i u redakcijama naših najistaknutijih književnih revija, Prevodilac toga članka, Stjepan Ilijić, ne prepoznaje čak ni ruskih imena u ftalijanskoj transkripciji,

Živahniji kritički mteres javlja se tek za Hata i poslije Rata, kada Dr, Dragutim Prohaska počinje uvoditi svojim predgovorima k pojedinim prevodima djela Dostojevskog, ili popraća u revijama pojedine prevode {vidi »Savremenik« za 1916, str, 269; »Zločinstvo i Kazna« i »Braća Karamazovi«, i »Savremenik« za 1917, str, 248: »Idiot«), dok konačno, godine 1921, ne izdaje svoju vlastitu studiju o F, M. Dostojevskom (u Zagrebu), Pored njega, doticali su se Dostojevskoša, u raznim prigodama, manjim radovima i drugi naši književnici {vidi »Savremenik« za 1921, str, 144—0, članak J. Badalića). Dubljeg i sustavnijeg zahvatanja, medjutim, još nema; pa i opširni ra Dragutina Prohaske o Dostojevskom kao »sveslavenskom čovjeku« nije uspio da do kraja izvrši svoju zadaću. Prohaska je pošao u svom shvatanju sa jednog samovoljno suženog stanovišta; da je Dostojevski pisac publicističkog karaktera, koji svim svojim knji-

.

ževnim i umjetničkim životom Živi u svojim danima i za svoje

320