Nova Evropa

Lenjin drže ga u svojim rukama, Prvi ga gleda kroz magle i svadja se s Bogom što ga je stvorio tako kriva i mesrećna, a ipak ба, neizmijemivši na njemu ništa, s vjerom da će to valjda jednom učiniti Bog, prepušta Bogu. Drugi je razmaknuo magle, gleda da bistro, bori se samo s ljudima, koji su ga učinili krivim, mijesi ба nanovo, i tako popravljena daje ба na dar ljudima, onima kojima i pripada, onima kojima je on sve, neizbježiv, jedini stan od kolijevke do groba, Zamislite to, i vi ste u slici dobili sav smisao i vrijednost dvaju antiimperijalizma, dviju koncepcija ljudskoga spasenja, one Dostojevskoša i one Lenjma,..« Malkoliko zazirali od ovako smjelih zahvata, podotovo u komparaciji jednoga socijološkog stratega, teoretika i praktičara, kakav Je bio Ljenjin, i jednog suptilnog umjetnika i filozofa najdaljih apstrakcija, kakav 'je bio Dostojevski, — valja priznati da је Cesarcu uspjelo, sa svog stanovništva dakako, da nam da u ovoj svojoj studiji reljemu sliku suštine problematike Dostojevskog, ili da ga u izvjesnom smislu nametne svojom sugestivnom dijalektikom. O Dostojevskom nije kod nas uopće još pisano s [аkvom odredjenošću, |

IV. O uticaju Dostojevskos8s.,

O nekom izrazitom uticaju Dostojevskofa na našu stvaralačku književnost teško da se može stvarno govoriti, Od velike plejade ruskih realista Devetnaestog Vijeka jedini je Turgenjev imao pravoga uflicaja na našu kmjiževnost, kod Srbš i HrvatA: ali on sasvim drukčije i ulazi u našu prevodnu književnost: Turбепјеу (1818—1883), potpuni vršnjak Dostojevskođa (18211881), preveden je malone čitav na naš jezik još za svoga života, а što je Još važnije, — prevodjen je u doba radjanja našeg realizma, pa je zato i mogao snažno uticati na izgradjivanje našeg književnog naraštaja u nastajanju. Pojedina njegova djela ulaze u mašu prevodnu književnost neposredno nakon njihova izlaženja na ruskom; a isto tako rano se javio i živ interes za piščevu ličnost; Još godine 1866 objavljuje — u »Danici IHirskoj« (teč, 20) — Velimir Gaj književno-biografsku studiju o »Ivanu Turgenjevu i Zapadnoj Evropi«, upotpunjujući tako poznavanje pisca i prevoda njegovih radova koji Šezdesetih Godin4 (1863, 1867) izlaze u »Danici IHlirskoj«, I na srpskoj strani javljaju se u to doba (1862) prvi prevodi, kojih u toku idućih dvadesetak бофта ima preko dvadeset, dok iz Dostojevskog nema ništa sve tamo do godme 1888. Čak i konzervativna »Matica Hrvatska« još za života Turgenjeva {1882} objavljuje u svome izdanju njegovu već tada popularnu »Klaru Milićevu«, dok od Dostojevskog ni do danas nije ništa izdala, osim »Sela Stepančikova« {u prevodu J, Pasarića). Isto se tako prema Tuargenjevu odnose i naši glavni književni časopisi, donoseći niz važnih informacija

323