Nova Evropa

more ostao je zauvek bolan i živ. Mariji Dimitrijevni Isajevoj držim da mi dugujemo nesamo Katarinu Ivanovnu u »Zločinu i kazni«, nego i čitave romane: »Poniženi i uvredjeni« i »Večiti muž«, kao i niz stranica o nesrećnoj ljubavi Zine prema učitelju u »Čikinu snmu«. Vanja, koji sve prašta svojoj Nataši, Vanja koji leži za njenom srećom, i radi te sreće gotov je ma sve Žrtve, pojavljuje se u romanu »Poniženi i uvredjeni« i pruža ruku Dostojevskom. On, taj Vanja, isto je tako pisac, izdignut па nečuvenu vismu svojom prvom knjigom o jadnicima, — on je spreman da pomogne svome suparniku, kao Dostojevski učitelju Borisovu. Ova strana ljubavi pojavila se u drugom obliku u »Večitom mužu«; nesamo u Veljčaninovu, zabavnom šaljivčini i ženskarošu, nedo i u Trusockom, Uspomene na leto provedeno blizu Moskve, na vesele šale sa priredjivanjem parodije »Hamleta«, na flert sa Pisarevom, ujedinili su se sa uspomenama na Mariju Dimitrijevnu, na muke ljubomore i očajanja. Pisac se, u recima »oproštaja srca«, setio i svoje ćerčice-ljubimice Sonje, koja je bila umrla na kratko vreme pre toga, i sve je to posuo dalekim refleksima zapadne književnosti. Jasno se fu oseća neka. analogija sa »Madam Bovari«: provincijalna »lafica« i muž-prostak koji sama da ба je žena varala tek posle njene smrti.)

*} Ovom temom, refleksima zapadne 'Rnjiževnosti na delima Dostcjevskog, i mjegovim ролајписата predmeta, tipova, i slika, iz poznatih i manje poznatih zapadnjačkih pisaca, bavi se naročito prolesor Веобгадskog Univerziteta, G., Dr. Aleksandar Po godimn, poznat kao poznavalac Dostojevskog, u svome članku »Dostojevski kao pisac«, koji je ођjavljen u beogradskoj »Misli« za mart ove godine {sveska 269/270), Prošle godine (1930) objavio je on u Beogradu i raspravicu »dIdijot D o.st ojevskoga i Kaliste gospodje De-Šarjer« (na ruskom), kojom pokušava da ilustruje, ma jedmom veoma zanimljivu primeru, vezu izmedju jednog od najboljih i najsmažnijih dela Dostojevskog 1 једпов nekad poтпаћоб а danas Sdotovo zaboravljenog romana švajcarske književnice De-Šarjer, koja je pisala — francuski — Wrajem XVIII stoleća, a čije је delo »Kaliste«, o kome je ovde reč, visoko cenio miko татј до зата Sen-Bev: baš tada, dok je Dostojevski boravio u Zapadnoj Evropi, izvučen je taj roman бозродје Пе-бапјег 12 zaborava, a uskoro zatim usledio je »Idijote• Dostojevskoga, Dublja analiza sadržine oba ova romana, a naročito vrlo složene ličnosti njihovih žemskih jumaka, Kaliste i Nastasje Filipovne, pobudila je prol, Pogodina da mapiše ovu malu raspravu, ukazujući na mesumnjivu i dosta blisku vezu medju njima. Isto je tako nedavna i L L Lapšim pronašao i osnovi legemde o Velikom Inkvizitoru u latinskoj srednjovekovnoj poeziji {vidi »Ruski Arhiv« IH, 1929), Uticaj E. T,. A, Hofmana na »Dvojnika«, te pozajmice iz Balzaka u »Zločinu i kazni«, i t. d., predstavljaju pobpuno odredjena i dokazana fakta u tom pogledu. Prof. Pogodin konstatuje ova lakta odmah au uvodu svoje male rasprave, tuma-

276