Nova Evropa

spremao se da proglasi svoju tetku ludom i da oglasi njen testamenat bezvrednim), Napokon, ovde se diže iznova avet kocke i hazardiranja koja je toliko godina progonila pisca, I što je glavno — celi roman pun je misli o tome, da je srećan čovek koji ima ideal lepote, ma i pogrešan — samo da je ideal. Čovek mora da Živi za ideju, njome da gori, i njoj da služi,

Sasvim nešto drugo stavio je Dostojevski u najdragocenije svoje romane, kako ih je sam smatrao, u »Idijota« i u »Braću Karamazove«, Tu, pored odjeka literarnih uticaja, živi naročito živo ovaploćeno maštanje o idealnom i svetlom junaku, Miškin i Aljoša, obojica su epileptičari, entuzijasti, obojica veruju i propovedaju, i u njima leži puno od onog svetlog dela autorova ја. U »Braći Karamazovima« ponovo slušamo Slasove iz detinjstva pisca: pijanac Todor Pavlović Karamazov ima sličnosti sa Mihajlom Andrejevićem Dostojevskim, kojega su ubili seljaci, Problem bogočoveštva, uspomene detinjstva i njegove verske tradicije, ispunjavaju ceo ovaj roman i vode nas ka starcu ZosimiAmbroziju; čuju se iz reči nječova djaka Aljoše i unose nove crte u sliku Grušenjke, koja je zamišljena verovatno u uspomenama na Suslovu, U tužnim izlivima žena koje veruju osećaju se suze njegovu srcu »drage Ame«, druge žene РовггојеугКкоба.

I tako bi se mogli nizati primeri ličnih uspomena i alutobiografskih slučajeva u crtama i rečima besmrtnih junaka Dostojevskogš, a ipak bi teško bilo iscrpsti bogatu бтадји. Мо рге nego što završimo ovaj kratak pregled, da skrenemo još pažnju čitaoca na istorijsko-literarnu stranu problema koji smo ovde dodirnuli, Ispitujući stvaralački genije ovoga pisca i ulazeći u пјебоуе изротеле i u njegova dela i pisma, te tražeći u njima ključ za razumevanje oblika i osobina sadržine njegovih tvorevina, videli smo da ni za časak ne treba zaboraviti na značaj njihova autora, Pisac, tvorac, u svojim odnosima prema biogralskom materijalu, nije manje važan od književnih uticaja, jer dogadjaji iz njegova života i crte njegova karaktera, u rasporedjivanju autobiografskih epizoda pri obradi jedne ili druše teme, bacaju jaku svetlost i na oblike i na sadržinu celokupnog nješova stvaranja. Kockanje u mašti, i tragične epizode iz ličnog doživljaja, naprimer, naročito su uzbudjivali pisca pri čitanju Puškinove »Dame pik«, pa je tip Hermana porastao do kolosalnih razmera približujući se Raskoljnikovu. Ali, ponavljamo, nije važna samo ona sfrana koja daje pravac stvaranju i formira književne uticaje. Interesantan Je i poučam, sa formalne tačke gledišta, i načim na koji se бије рзббеу бјаз 1 па koji autor ubacuje u radnju romana biogralske detalje. Za Dostojevskog su karakteristični monolozi u uspomenama junaka: o životnim dogadjajima samog pisca njegovi se junaci razgovaraju kao o nečem što je već bilo, što se već desilo, pri čemu stvarnost pobedjuje maštu i maštara, ali se sama zasićuje idealom. Iznad mašte

278