Nova Evropa

za upravljanjem poverena sudbina država da — poput Kročea i njedovih idejnih prethodnik4 i drugova u duhu — proniknu u dubine ljudske svesti, i u tajne što se ispod nje kriju; ali se s pravom očekuje od njih, da — svesni dužnosti i odgovornosti što su je na sebe uzeli — vode računa o velikim načelima koja kreću napredovanje duhovne kulture i služe podlogom čovečanskom blagostanju, pa da za ljubav opšteg dobra i pravilno shvaćenog imteresa vlastitih naroda, napuste nesavremenu i uskogrudu nacijonalističku i klasnu borbu, i oslobode sebe i svoje zemlje njenih skupih i ubitačnih atributa, Uostalom, i iz njihovih redova čuje se često pametna reč u tom smislu, pa ироzorujemo samo ma skorašnje izjave britanskog Ministra Vojnog (lorda Helšema) (»Gluha Evropa«), koji ističe kao »ideal danaŠnje Britanske Vlade«, »da od svoje strane doprinese što više oslobodjenju Evrope«: »Svaka država, bez obzira nato da li je velika ili mala, da li je u krizi ili nije, mora pomoći da se reši opšte veliko pitanje svetske krize, i mora podneti izvesne veće žrtve,..,« A istođa dama čitali smo u novinama i intervju sa jednim uglednim francuskim publicistom, koji zastupa politiku širih vidika, te koji kaže, da se »visoka misija Francuskog Naroda ne može uvek prilagoditi shvatanjima časnim ali uskim prosečnog gradjanina«, pogotovo u časovima »duševne bolesti cele Evrope«, Nažalost, О, Зоегуеп, kad je to govorio, nije bio više spoljnim urednikom »Matena«, jer mi G. Brijan nije bio više francuskim Ministnom Spoljnih Poslova ...

Na drugoj strani, nije celo težište sihuacije na onima koji vode i upravljaju, i mi svi grešimo precenjujući ono što su vlade u stamju da učine, i uzdajući se u njih i tamo gSde bi trebalo da sami pregnemo pa da doprinesemo i mi svaki svoj deo, I to nam mora postati jasno ako se malo smirimo u duhu i zamislimo u stvar, Došlo je vreme, da svaki kultumi pojedinac traži za sebe ono što je u svoje doba Šiler smatrao preimućstvenim pravom i dužnošću pesnika i mislioca: da po duhu ne pripada nikojem narodu i nikojem vremenu, već da bude u punom smislu »savremenikom sviju vremena«, Ako se samo malo dublje zamisli, i »prosečni gradjanin« uočiće u kojem se pravcu kreće napredna kulturna misao, i uvideće da i on, ma i najskromnijim učešćem, može doprineti rešavanju opštih problema i akutnih kriza, Jedimo tako, opštom saradnjom, rešiće se i ova svetska kriza.

Ako sad predjemo na nas Jugoslovene, i na našu užu domovinu, pa uzmemo u rasmafranje i mirno rasudjivanje naše vlastite prilike, mi tu odvajamo mišljenje i ispovedamo jeretičko uverenje, da kod nas i nema privredne krize. Upravo, kod nas krize u evropskom i svetskom smislu ne može ni da bude, — iz dva glavna razloga: prvo, što se nalazimo još

4