Nova Evropa

„Zidanje Skadra na Bojani“ u nemačkoj književnosti,

U svome članku »Serbische Lieder« govori Gete, kao što je poznato, o prastarim varvarskim ljudskim žrtvama, pa spominje kao primjer »ZŽidanje Skadra na Bojaniš«, koju je pjesmu — u prijevodu Grim-Kopitarevu — i donio u istom svom časopisu [»Uber Kimst und Altertum« V, 2—1825). Ovu je pjesmu prevela docnije, metrščki, i gospodjica Jakob {Talvj), i donijela je u prvoj knjizi svojih prijevodAa naših narodnih pjesama [»Volkslieder der Serbem«, 1825), koji su u ono doba značili opću senzaciju i još zadugo izazivali živo interesovanje u Njemačkoj, Ovo se imteresovamje osjetilo i u njemačkoj književnosti, pa ćemo ovdje iznijeti jedam zamimljiv a dosad mepoznat prilog ovome predmetu,

Već je bilo izašlo i treće — popunjeno i umnoženo izdanje — Talvjevih »Srpskih narodnih pjesama« (kod Brokhauza u Lajpcigu), kad se mladi pripovjedač, jedan od majuspješnijih i najomiljenijih u to doba, Alfred Fridmam {Alfred Friedmann) počeo njima oduševljavati, Fridman se rodio (1845) u Geteovu rodnom gradu Frankfurtu ma Majni, u bogatoj patricijskoj obitelji, Imajući sredstava, proputovao je gotovo cijelu Evropu, i živio Je samo za 'mjiževnost, Napisao je niz klasičnih novela i misaonih pjesama, Poznavao je, naravno, Geteova Djela, pa se ista otmjenost umjelničkoga shvatanja, kao kod Getea poslije Italije, osjeća i u kmjiževnim spisima mladoga Fridmana:; ljepota i umjetnost ispunjavale su pojam »kalokagatije«, Više Je nego pouzdano, da je pročitao sve što је Gete pisao i o stranim kmjiževnostima, pa ба je to vjerovatno uputilo i na prijevode gospodjice Talvj, Svakako je van sumnje, da je motiv u njegovoj noveli »Die Brdcke zu Dibra« {vidi u Reklamovoj Biblijoteci br, 5801) uzet iz »Zidanja Skadra«, i to prema prijevodu Talvjeve,

Sadržaj Fridmanove novele ukratko je ovaj. U V laškoj su Živjela tri brata neimara: Ali, Slavo, i Musuf, Žeme su im se zvale: Mirjam, Mirca, i Mariam, Često bi se braća kao hajduci zalijetali u susjedne zemlje Albaniju i Crnu Goru, Da ispaštaju svoje opačine, morali su po višem malogu sagraditi 'most preko Jedne provalije kraj Dibre, Na oba ruba ponora podigoše čvrste kule, ne bi li sa obih strana gradeći luk pre-. mostili ponor, Ali svod bi im se uvijek razvalio, Jednoga dama svjetuje im neki pustinjak, da uzidaju u jednu kulu živu ženu, Svojim ženama da nipošto ne odadu tajne. Ali ı Slavo me održaše riječi, dok majmladji M u-. sul svojoj ženi ništa ne pripovjedi, Kada je sutradan radni-. cima “trebalo odnijeti ručak, morala je Mirca bijeliti

239