Nova Evropa

Као зразот, јег зе је pokazalo da je opasno plivati širokom рибипота ихпепштепоба moral I to baš kod kapitalizma, koji inače fako voli da se razmahuje po zemljama i kontinentima, bez obzira na državne granice! Opće povlačenje iza barikada državnih i carmmskih granica!

Traži se izlaz. I poštenjaci i pokvarenjaci predlažu, a optimisti nastoje dane ugasne posljednja zraka nade u pamet vodja.

Osobitu simpabiju uživaju (iako ne kod vodja) dva predloča, koji bi htjeli na malo radikalniji načm obračunati s krizom; to su: 1)rušenje carinskih barijera, te povratak kk »slobodnoj« trgovini; i 2] planska privreda, tojest pokušaj reforme kapitalizma, dajlkle ne njegovo eliminiranje, Šta da se misli o tim predlozima? — Nama se čini, da Je osnovna mana ovih predlođ4 u tom što se još uvijek ostaje u okviru sadašnjeg ekonomskog sistema, a protiv njega počinju da zovu u pomoć čak i ministri i gradjanski ekonomisti, Vika na kapitalizam nije više monopol socijalista. Drugo, što ne isključuju ponovne krize, slične današnjoj; specijalno to vrijedi za prvi predlog, A ipak se čitav problem u tom i sastoji: naći takav izlaz koji garantuje da nećemo opet doživjeti dane kakve danas proživljujemo, Ne radi se samo o tom, da se izvučemo iz današnje depresije, potrebno je rješenje čitavog kompleksa ekonomskih, socijalnih, i političkih problem4, i to takvo rješenje koje bi unijelo što više reda u ovaj internacijonalni nered. Ljudstvo se ne može više zadovoljiti palijativnim mrvicama; kriza je tako duboka da parcijalna rješenja ne vođe mičemu, i tako strašna, po svojim posljedicama, da traži energičan i dubok kirurški zahvat, Kapitalizam se pokazao nedoraslim, — čovječanstvo je psihološki posve pripravljeno da izadje iz kapitalizma. Osim toga, da li je kapitalizam još uopće sposoban za reformu, i jesu li šefovi spremni da zahvate u stvar dublje, jer planska privreda imala bi da podje od države? — Besmisleno je sumnjati u budućnost ljudstva i mjegov progres, iako je na mjestu skepsa odnosno đaljnje sudbine jednog odredjenog stepena u razviću, t, j. kapitalizma, S obzirom na ljudstvo, dakle, optimizam je opravdan (inače je cijela Istorija glupost i laž); s obzirom na sudbinu kapitalizma, koja nije i sudbina čovječanstva, potpuno su opravdane bojazni njegovih branilaca i predvidjanja njegovih tužilaca. Klasni proroci sumnjaju u čovječanstvo, jer su konstatovali nemogućnost {ili »suton«, da se špenglerovski izrazimo) jednog režima koji je samo jedan stepen u njegovu hodu, i tim su nedozvoljeno identifikovali dvije dijametralno oprečne sudbine. I pri površnom ispitivanju navedenih predloga, nameću se razni problemi; ali prije sve6ća, mi nemamo da tražimo ono što želimo, ni ono što bi, možda, bilo dobro po nekim unapred usvojenim principima, već ono što stoji na liniji kretanja stvari,

266