Nova Evropa

Austrije povodom aneksije Bosne ı Hercegovine, povodom Таlijansko-turskog Rata ({1911/12), povodom Balkanskih Ratova (1912/13), i povodom njene odluke da godine 1913 napadne Srbiju (što je bilo spriječeno intervencijom Italije). Vojne pripreme bile su u ovo vrijeme vrlo žive u Njemačkoj, Етапсиskoj, Engleskoj, i u drugim državama. Ova ratna psihologija imala je svoj izvor ı u moralnom raspoloženju. Poslije Sedamdesetih Godina opala je bila u Evropi aktivna misao o moralnim i političkim stvarima, opala Je bila vjera koja može da se rodi samo iz zdrave misli, kao što su opali bili i toplina i zanos koji su pratlioci vjere. Posljedica je зуеба toga bila: duhovna praznina, Uslovi ove pojave nalazili su se u samim silama koje su vladale modernim svijetom, u njegovoj neumornoj industrijskoj ı tr6ovačkoj aktivnosti, u tehničkim otkrićima, u izumima sve moćnijih mašin4, u tendenciji da se prida prvenstvo tehničkim i praktičkim naukama na štetu humanističkih i spekulativnih, pa i u samim načinima socijalne razonode, kao što Je sport, od bicikla do automobila, od jote (yacht) do aeroplana, od boksa i futbala do skijanja, Теопје ефпојоба i pseudoistoričara podupirale su ovo bolesno duševno stanje — teorije o borbama rasa germanskih, latinskih, slovenskih, itd,, koje пе тоби да žive mirno jedna pored druge nego treba da se medjusobno satiru, Rat, krv, okrutnost, nijesu više izazivali užas i odvratnost, neo su izgledali kao nešto potrebno i poželjno, pobudjujući kod mnogih osjećanje religijozne tajanstvenosti, te se Je govorilo o »ljepoti rata«, o opojnosti herojizma. Ovaj ideal može da se nazove »aktivizmom«, ukoliko je ovaj izraz zgodniji od izraza »imperijalizam« ili »nacijonalizam«, kojima se je ranije označavala ista pojava, Imperijalizam, nastao oko Devedesetih Godina u Engleskoj, nije značio drugo do osobit pravac u kolonijalnoj engleskoj politici; a nacijonalizam je bio, u svom početku, humanitaran i kosmopolitičan, oprečan onom nacijonalizmu o kojemu je rekao Grilparcer: »Čovječanstvo prelazi kroz nacijonalnost u bestijalnost«, Kad se borbi, požrtvovnosti, i herojizmu, glavnim pokretačima istorije, oduzme čistota svrhe i unutrašnje discipline, kad se u stremljenju i djelovanju apstrahuje od morala i časne tradicije prošlosti, ostaje »čin zbog čina«, rušenje zbog rušenja, obnavljanje zbog obnavljanja, borba zbog borbe, pokolj i ubijanje zbog pokolja ı ubijanja, riječju ostaje — »aktivizam«, Genezu »aktivizma« treba tražiti u morboznom romantizmu, u romantizmu koji se Je bio pojavio na početku druge polovice stoljeća u obliku dekadentizma, te se je sada, lišen svih ideala svoje prve laze, aizlijevao u praktički i politički život, Književnost, koja je već bila zasićena erotskim i patološkim slikama, punila se je sve više talmi-herojskim, krvavim i brutalnim, herojizmom,. Pojavilo se je opet udivljenje prema

459