Nova Evropa

Маројеопи, ге зе је 1510 ха оропазапјет toga čovjeka, smiona, odlučna, vidovita, koji nije poznavao nikakvih kolebanja ni зКтирија, 1 ха оропабапјет njemu sličnih, Jedan filozof, upravo više pjesnik, koji Je nosio u svom srcu čežnju za čistim i Velikim, Niče (Nietzsche), bio je materijalno interpretiran, i njega паз по učiniše prorokom alttivizma, Danuncijo (D'Annunzio) u Italiji, Bares (Barrčs) u Francuskoj, i mnogi drugi, libidinozni i sadistični, prionuše, u fraženju za neobičnim podražajima, uz novi romantizam. 1I ovaj, pošto je više puta pokušao hermetični stil, postao je aktivističan i »dmamičan« u samom umjetničkom obliku, te se je nazvao »futurizmom«, Alktivistički romantizam, poduprt etnicizmom i rasizmom, očitovao se je u obliku slijeроба i ludoga nacijonalizma, te je izazvao Svjetski Rat, rat koji je u početku obećavao narodima opću katarzu, аћ гаје !зршио зуоба ођесапја,

Zlokobne sile, koje su izazvale Svjetski Rat, ispoljavaju se poslije Rata još većom žestinom, Nacijonalizam i imperijalizam drmaju podjednako pobjedničkim i pobijedjenim narodima; pobjedničkim, jer su pobijedili, pobijedjenim, jer su pobijedjeni, Komunizam, koji je pod imenom socijalizma bio prešao u konstruktivnu politiku, opet se je pojavio u svoj svojoj surovosti, te se je, kao i aktivizam {u koji često prelazi), postavio u neprijateljski stav prema misli, umjetnosti, i religiji; ove je htio da sebi podloži, ali u tome nije uspio, jer ih ne može da podloži a da ih ne uništi, Ali komunistička ideja, provedena u praksu, nije se ostvarila onako kako su htjeli njeni teoretičari. Ukidanje države i »prelaz iz carstva nužnosti u carstvo slobode«, o kojemu je teoretizovao Marks, nesamo što se nijesu ispunili ne8o, ironijom razvoja stvari, stvorili su najnezgrapniji oblik državni koji može da se zamisli, Tim neće da se porekne ni nužda u kojoj su se našli ruski revolucijonarci da udare tim putem a пе družim, ni grandijoznost preduzeća koje su na sebe uzeli u onim prilikama, ni mistički entuzijazam, ma bio to i materijalistički misticizam, koji im je dao smionosti da pogaze religiju, spekulaciju i poeziju, dakle sve ono što častimo kao sveto, što volimo kao lijepo i ljupko. Na ovaj način, oni ne mogu da riješe osnovni problem ljudske zajednice, problem slobode; on se radja iz prisnih potreba stvarnosti, te boljševici moraju da osjećaju kako on drhće u ljudskom mesu koje oni hoće da uobliče prema svojim pojmovima.

Pa ipak, Svjetski Rat, o kojemu će možda budući istoričari suditi da je doveo nacijonalizam ·:do apsurda, iako je zaoštrio, uslijed mirovnih ugovora, odnose medju pojedinim državama, približio je narode, i sve će ih više približavati, u osjećanju da posjeduju jednake vrline i zablude, jednake snage i slabosti, da su podložni jednakom udesu, da uzdišu za jednakim ljubavima, da su mučeni jednakim bolovima, i da su ponosni na istu

460