Nova Evropa

А

sniji što je mogao да zarazi ı druge te izazove педобедте роsledice. Stođa se kazna i osveta патејаје Као пајргеба 412nost novome beglerbeću Tekieli Mustafa paši, koji odmah po prijemu vlasti, još polovicom jula, odvoji deo vojske i pod ајађевот PFerhatpašićem uputi na odmetnute Morlake oko

' Zadra, Ali Foskolo, na vreme obavešten, izašlje jednu galiju,

sa čijom pomoću Dikljani i Uskoci odbiju Turke, Кој lada navale na Bokanjac. U Zadru se dobro čula pucnjava i jeka bliske bitke, koju su latinska gospoda pratila u julskoj noći sa Sradskih bedema; dok su naši ljudi, koji su služili u zadarskoj posadi i па Salijama usidrenim u luci, nemošući ostati skrštenih ruku, počeli — «3pnečekajući ičije zapovedi i bez došovora — da se spuštaju niz bedeme, i da iskaču iz баца, jureći u pomoć braći u nevolji. Ali je sudbima napadnutih bila već zapečaćena: Morlaci, savladani desetorostrukom premoći, počeše uzmicafi, a onda i vratolomno bežati k luci i ka gradu, donjeni turskom komjicom. Kad je sunce odskočilo, ležali su kao povaljenoe snoplje obezglavljeni vlaški leševi na krvavom тагђо и, за Којеба behu poneli Turci, uz dve slotine ranjenih i zarobljenih, i dve stotine uskočkih dlava na kopljima i u zoDbnicama...

U opustošeni i porušeni Zemunik, nekadašnje sedište silnog Halilbeća, kao i po dručim od Turaka očišćenim mestima po Kotarima, behu se — u daljem toku Kandijskos Rata naselile porodice odmetnutih Morlaka i uskok4. Kad je, pod kraj leta 1669, došlo do mira izmedju Turske i Mletaka, predao je Frančesko Morozini, branilac Kandije, i Zemunik Turcima, kao jedan od uslova kapitulacije, Mletački komesar Nani morao je uopće povući granice prema zahlevima Mahmud-paše, da bi održao mir; pa su tako celi Kotari opet pripali Turcima, Posledicom je bilo, da se mnogo naroda, doseljeno6 u Kotare za vreme rata, povuklo na uski pojas mletačkogš poseda, što je na mletačkoj teritoriji dovelo do prenaseljenosti i do neizbežine nesrazmere naroda prema zemlji, te do oskudice. Tako je stanje bilo neodrživo, pa је пагод uskoro počeo da uzima pod zakup, a onda da prisvaja i samovlasno, tursku zemlju van gdradova i varošica. Turska vlast i turski gospodari, medju kojima Halilbešovi unuci, nisu hteli da dopuste ovo »smetanje poseda«, pa je dolazilo do razmiricA i krvavih Slava, Najstrašniji sukob desio se septembra 1682 u Zemuniku, gde je u krvavom pokolju poginulo na 200 ljudi, većinom Turaka. Ovaj dogadjaj doveo je opet u pitanje mir medju Republikom i Portom, iako je generalni providur Lorenco Donato činio sve da ublaži posledice i spreči nove nesreće, Da bi se kako-tako opravdao slučaj i dokazala nevinost mletačkih vlasti, Senat naredi Providuru da strogim proglasima obuzda Morlake, a pohapsi i primerno kazni za-

588