Nova Evropa

noseći duhana »patabunače«, # та једап Тађао гатогезв vrijedan četiri novčića mogli uzeti janje ili jare boje proberu. A mlijeha, sira, shorupa, foliko obilje, da nihome ne padalo na um da foga hdpi a još manje proda. Tabo je nebad bilo i u ашта тврој Žagori, ali bezumno uništavanje šumđ, pa frgovanje i dućančići s gradshim stuarčicama, prefvoriše bogatog sločara u golog siromaha. Tamo je i nastala rečenica: — »Bog na nebu, a boza na zemlji!«

4 Buhouvica je sesfra ne jedino Zagori već i poljsbim Projinama, aho po ničem a ono po zajedničbom stradanju i slavi, Jednaho se borili s Turcima, ujedno sa junacima iz Каопћ Коћата, na hojima se poput Prvi rumene hamparani i na jočermama blisiše srebro bao oštrice andžarđ. Tešbe bijahu ove borbe do granice bosanshe, ali rvanje čitava naroda donijelo je svima blagoslop i sreću. Ne bila fo prevarna, podmubla borba Бао s Mlečanima, već junačba, prsi i prsi i čelo prama čelu. Misu ni nama | urci otimali narodnost i jezib bao ni u Srbiji gdje su još nauzgor zadužbine starih vladar6. Nismo se ponizili već očoličili, i da nije bilo Turaba, ne bismo imoli epshe pjesme fabo divne da nam i velihi narodi zavide. Ne bismo imali ni fragmenata Hrama Kosovshog, a možda ni tolibo nježne libe. ] Padgod u našem Žagorju ugledam visobu, staru avliju onih zemana, duša mi na njoj čifa: — »Moj dom je moja fvrdjava«. A bad bih još čuo pjesmu: — »Popuhnuše sabah — zorshi vefrovi...«, ne bih od danuća mogao suspreći suze. Toliko opaja čar i milina Istoba!... Borba je s Turcima suvršila, i nibome od пјаћ ог5е пе рада па ит da osvoji ni stopa naše zemlje. Ali podmubla borba s Latinima nije suršila, jer oni fraže nesamo zemlju ueć i dušu narodnu...

Letio sam od Zrmanje nad Fršnom Buhovicom, ali ne u aeroplanu što zaudara mašinsbim aljem i benzinom, već na Prilima ljubavi 1 изротепд. Тент, 1 еро те пад rodjenom zemljom, gdje postadoše isfinom mudre riječi iz Korona: — »Tri sfvari vesele srce čovječje: zelenilo, živa voda, i lijep obraz!« A svega toga u Kninshoj Krajini na dojednom Ботави vidiš, Nije fo rđuan Pao što su druga polja, i zato se ne čini folibo prostrano hao što је u zbilji. Tu је Dbreščić do breščića porazdalebo, svabi zahićen šumicom, рооспјаста vinogradim, a medju njima hrle potoci i nečujno lazi fomnomodra Krba. Samo je bučno i pjenušavo gdje se tijesnim Plancima doverao Krčić da se objesno strmoglauljuje u izuor prave Krbe. 1 nije fo na ouoj rijeci jedini

579