Nova Evropa

Ali tek svojim spisom »O ројоХаји Шије 1 бгада 5ђеnika« stekao je Šižgorić časno mjesto u našoj kulturnoj istoriji, Budući da je djelo teško pristupačno, i to samo u latinskom originalu, biće dobro malo se njim pozabaviti.

Poslije uvodne posvete Andriji Kalvu, Šižgorić govori o formi imena Ilirija i o nješovu porijeklu, te kaže da je to zajedničko ime za sve narode koji dovore istim, »ilirskim«, jezikom, Zatim navodi kao granice IHirije: sa sjevera Ušarsku, s istoka Crno More, s juga Makedoniju, a sa zapada Friuli, U poglavlju o velikim ljudima koje je Ilirija dala spominje i Dijoklecijana, »za Еојеба opća povijest svjedoči da je bio Dalmatimac, iako je bio okrutan prema mučenicima Hristovim«, i sv, Jerolima, kojega Talijani nastoje da otmu Ilirima. {Od sličnog pokušaja potalijančenja brani sv, Jerolima nekoliko decemija kasnije i Hvaranin Pribojević,) Zatim Šižgorić prelazi na svoju užu domovinu Dalmaciju, koja je »najplemenitiji dio Штпје«, боуол о ratobornosti Dalmatinaca i nabraja važnije gradove: Dubrovnik, »plemenit, boat, gostoljubiv, živ i glagoljiv«, Solm, te Split, koji je »metropola Dalmacije i nekih mjesta Liburnije i Hrvatske«, i Trogir, Epirski gradovi Drač i Skadar omedjuju Dalmaciju s juga, a liburnijski Zadar i Nin sa sjevera, Nabrajajući gradove, Šižčorić dolazi do svog rodnog Šibenika, o kojem potamko priča, Najprije raspravlja o porijeklu imena Šibemik, odredjuje granice šibenskog kotara, i opisuje šibensku okolicu. Govoreći o šibenskom arhipelagu, zaustavlja se naročito na ostrvu Zlarim u, kamo se bio sklonio za vrijeme neke epidemije, ı kamo je i docnije navraćao da se u sjeni drveća preda književnoj razonodi, On dalje opisuje predgradja Šibenika, šibensku luku, i sam grad, O stanovnicima veli, da ih je bilo koji su se istakli u poznavanju teologije, filozofije, Doezije, te crkvenoš i rimskog prava, U jednom poglavlju Šižgorić nabraja crkvene praznike koji se svetkuju u Šibeniku, a једпо је роSlavlje opet pohvala mletačke uprave i pretora Kalva. Najvažnije je za nas posljednje poglavlje u kojem je riječ »O nekim šibenskim običajima«, U slobodnom prevodu, početak te Slave glasi: »Stanovnici Šibemika imaju neke domaće običaje, a neke strane koje su od susjeda primili, Imaju ilirske poslovice koje sam ja s Ivanom Nauplijem iz pučkog jezika {ex lngua vernacula) preveo na latinski, jer mi se čini da ni zakoni Solonovi, ni misli Nume Pompilija, ni sami Pitagormi teoremi nisu oštroumniji od ovih poslovicA, Žene osim (оба и žalobnim zgodama poju naricaljke (Nenias)... U dane svadbe vode kola i pjevaju neke svadbene pjesme (Epithalamia) kakve ni Katul ni Klaudijan nisu sastavili, Zaljubljena i strastvena mladost noću pjeva ljubavne pjesme, kakve jedva da su spjevali ugladjeni Tibul, nježni Propercije, razbludni Ga-

635