Nova Evropa

zanemaruju svoj materinski jezik, i stavlja u usta vile Hrvalice ove riječi: »Znam da Hrvat mojih ne jedan ali dva da mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik sloj zadovoljno pohvaliti, proslaviti, i naresiti umili bi, da vidi mi se da se manom pačeli sobom sramuju i stide, i prem ako ki poje ali piše u jini tuj jazik piše i poje«, Ovo gledište je Мраспо za sjevernu Dalmaciju, u kojoj se u XV i XVI vijeku opaža daleko više smisla za sve što je narodno mego, naprimjer, и slobodnom Dubrovniku. Tako, dok dubrovački humanist Ilija Crijević {Aelius Lampridius Cerva) prezire narodni jezik i književnost, Šižgorić upravo s ponosom ističe i s ljubavlju gleda na narodne običaje i narodno blago. On je tu ljubav i djelom potvrdio sakupljajući marodne poslovice, koje je u društvu s Ivanom Nauplijem preveo na latinski. Tako je on u tom pogledu preteča Vuka i folklorista XIX vijeka,

Medju ostalim latinskim pjesmama Јшја Šižgorića, od naročitog su interesa опе koje su upravljene na naše latiniste i naučnike iz ondašnje Dalmacije i Dubrovnika, Tako saznajemo, da je Šiždorić podržavao veze за Šibenčanima Jurjem i Simonom Divnićem, te ilozofom Ambrozijem, sa Splićanima Markom Marulićem i Petrom Petračićem {Peirachius), s trofirskim pravnikom Jerolimom, sa Zadraninom Ivanom Križanom {Chrisanus), i s Dubrovčaninom Grandinom (2, СОтапатив).

U каћа Зболбемћ гИћоуа Чатрапо је i nekoliko pjesama koje su njemu posvetili strani, mahom (аПјапзк!, рјеenici, Izmedju ovih se ističe poslanica koju je Andrija Benda iz Verone upravio Šižgoriću kad se on, poslije svršenih studija u Padovi, spremao na povratak u zavičaj. U njoj Benda kaže, kako će se slavnom sinu radovati ilirski kraj i rodmi mu Šibemik:

Gaudeat IIyricus tractus tua сата simulque Preclaro nato Sibenicena patens,

Pomena je vrijedno i pismo pjesnika Ačarina (Тудеиз Ассјаrinmo), kojim zahvaljuje Šižgoriću što mu je pohvalio jednu pjesmu spjevanu u čast Pape. Ačarmo је Maruliću bio učitelj za vrijeme njegovih studija u Padovi, a od 1477 do 1480 bio je rektor škole u Dubrovniku.

Najdragocjeniji prilog ovoj ikmjizi stihova je besummnje pismo Marka Marulića kojim se on predstavlja Šižgoriću. U pismu Marulić spominje, kako su Šižgorićeve pjesme уеб роznate u cijeloj Манд 1 Како зи 1 до пјеба, Marulića, doprle., On nesamo da pretpostavlja Šižđorića svim savremenim рјеsnicima već ба, Као pisca elegija, stavlja uz bok Vergšilu, Properciju, i Tibulu,

634