Nova Evropa

5

рого zametne bitku i dotuče neprijatelja, na svoju ruku napustio pravac k Parizu i skrenuo na jJuđoistok, — nemački desni bok ne bi bio onoliko ugrožen od strane Pariske Odbrane {novostvorene VI Armije бепегаја Мопишја), Као 5Ео је to stvarno Dio za vreme boja na reci Urku (7, septembra). Još bi se manje pojavila u I Armiji ona velika praznina — maskirana samo konjicom — izmedju desnog krila, koje se besomučno spasavalo od Monurijeva natkriljavanja, i levog krila, koje je je potiskivano levim krilom francuske V Armije, generala Franše 4'Ерге-а,

Fatalno odašiljanje dva korpusa sa zapadnoš fronta na istočni front bilo je, nesumnjivo, presudno po nemački poraz na Marni, — »,.. Ne bi trebalo nikad izgubiti iz vida«, kavaljerski priznaje Edvard Grej, »da su energija sa kojom je Rusija izvršila ovu ofanzivu, i njene odromne Žrtve, spasle Saveznike s jeseni 1914.«*) A i Žofr, u svojim memoarima, priznaje, da je tih tragičnih dana Rusija, po cenu velikoga rizika da kompromituje koncentraciju svoje vojske, velikodušno i lojalno učinila ogromnu usluču svojim saveznicima: »,.. Moja je dužnost da to kažem« ·— veli Žofr; »o tome ću ponovo govoriti malo docnije. A dužnost Francuske je da ne zaboravi uslugu koju su nam naši saveznici učinili... I tako reakcija ruske ofanzive počela je da se oseća na našem frontu... Noć izmedju 1. i 2. septembra donela nam je potvrdu o pokretima nemačkih trupa u pravcu Rusije: delovi VII, IX, i III korpusa bili su ukrcani u Belgiji s uputstvom na istočni front.«”) — Sam pak Klemans6, ubrzo posle Marnske Bitke, napadajući u svome »Okovanom Čoveku« Poenkare-a, Žofra, i francusku Vladu, otvoreno Je tvrdio: da je uspeh na Marni pola francuska a pola ruska pobeda...

*

Kad je već reč o ruskoj pomoći Saveznicima, ne treba prećutati fakat, da su Rusi mnogo pomogli Saveznike i u završnoj fazi Rata. Razume se, ova poslednja ruska pomoć bila je posredna i nevidljiva **); čak se može reći, ako se hoće, da Je ona bila više nehotična nego namerna. No to ipak nimalo ne umanjuje njen značaj po onakav svršetak Rata. Pada medjutim jako u oči da o toj stvari vojni i civilni istoričari, i s jedne i s druge strane Rajne, ništa ne govore. Svi ćute kao zaliveni, neki iz neobaveštenosti, a mnogi iz neopravdane ozlojedjenosti prema Rusiji. Ali se ta istina ne da zabašuriti, i ona će kad-tad izaći na videlo,

2) »Memoari Edvarda Greja«, str, 472 (francusko izdanje),

2“) „Memoari Maršala Žofra«, sv, I, str, 132, 353, i 365,

#х) Ovde mije reč o nastupanju ruske armije u julu 1917, za vreme predsedništva Vlade A, Kerjenskoga,

160

и