Nova Evropa

nezavisna od. Ugarske, Takav se stav može nazvafi samo licemjernim. Jer hrvatskos Bana predlaže Kralju madžarski Ministar-predsjednik; a sadašnji Ban, baron Ra uh, bijaše imenovan protiv volje čitavog hrvatskog Sabora, dok ga je Dr, Vekerle javno prošlasio »svojim eksponentom« u loj zemlji, Svaki sudija u Hrvatskoj (kao i svaki druši zvaničnik) odgovoram je Banu, koji može da da unapredi, degradira, premjesti, ili otpusti, po svojoj slobodnoj volji, Dr, Tarabokija {Tarabocchia), predsjednik senata, bio je unapredjen preko dlava četrdesetitrojice svojih koleg4; Dr. Akurti (Accurti), državni tužilac, preko tridesetišestorice svojih, da bi tako oni mogli vršiti svoje sadašnje funkcije, za koje ih je baron Rauh smatrao najpodesnijima. Tako Madžari prvo lišavaju Hrvatsku nezavisnoš odgovornog sudstva, a onda — kada cijela Evropa protestira proiiv varvarskih postupaka u Zagrebu — prebacuju odgovornost na Hrvatsku, koja nemoćno gleda na travestiju pravde u njezino ime,

Al, da se povratim na Veleizdajnički Proces. Optužba, u nemodućnosti da optereti optužene ozbiljnim veleizdajničkim zločinima, podala зе opluživanju »namjera« sa kojima su omi vršili svoja zakonita prava i svoje povlastice, Naprimjer, ima jedna stara srpska pjesma koja počinje »Rado ide Srbin u vojnike«; porijeklo je ovoj pjesmi u staroj »vojničkoj granici«, iz koje su se rekrutirali glasoviti (Radeckijevi najvaljaniji) vojnici. U refrenu te pjesme dolazi, kako se gramičar rado bori za svoga Cara; pjesmu sviraju mnoge austrijske vojne muzike, i ona je smatrana kao uvelike patrijotska austrijska pjesma. Al ova pjesma može da bude i »antidinastička« i »veleizdajnička«, prema »namjeri« sa kojom je pjevaš: ako je pjevaš »sa namjerom da populariziraš srpsko ime, srpsku istoriju, srpsku narodnost, i me Kralja Petra«, vršiš veleizdaju. A koja je sveznajuća osoba koja zna tvoje namjere? Naravno, Javni tužilac! Kao što nam on objašnjava, u optužnici, »sve prividno nevine pjesme, zastave, cigaretni papirići, zastori, čaše, košulje, kravate, itd.«. po sebi ne znače ništa nezakonito; ali kad ih se upotrebljava за rečenim »namjerama«, oni ivore veleizdaju koja se kažnjava smrću; a on je onaj koji odlučuje ko ima ove opake namjere a ko ne. Naprimjer, ako si »madžaron«, ili politički prijatelj barona Rauha, možeš pjevati srpske pjesme i vijati srpsku zastavu koliko ti srcu drago, i ništa ti se neće dogoditi; ali, ako si pristalica Hrvatsko-srpske Koalicije, tada su tvoje »namjere« izdajničke i moraš u tamnicu. Ima slučajeva da se u optužnici spominju osobe kao »sumnjive«, i »u vezi sa velikosrpskom рторабапдот«, а Које је baron Rauh najljubaznije primio i koje su bile pozvane na jedan banket priredjen njemu u počast, samo zato što su se iskazale kao pristalice Srpske Radikalne Stranke, koja je istupila iz Koalicije! Preko stotinu sjednica

174