Nova Evropa

od njih ima sasvim očitu individualnost, mada je u svakom klica i svih drugih glasova, mada iz njeđa može izrasti čovjek, kao iz makova zrnca raskošni cvijet, No takova se čuda ne dešavaju u retortama i za njih nema formula. I sam čovjek može biti uvijek ista individualnost, pa ipak živjeti od časa do časa u sasvim oprečnim raspoloženjima. Svi ljudi imaju podjednako usta, oči, i nos, svi su oni podjednako splef Tvorčeva tkanja, koje je ipak uvijek na razne načine modilicirano. Nešto slično ima i kod pojedinih Sslasova i kod gotovih riječi, I riječi »sine« i »ljubav« imaju svoju individualnost, ali se u raznim situacijama mogu različito upotrebljavati, njihov je individualni život bogat promjenama. To dokazuje Haler, no to nije nigdje porekao Nazor! Ali u taj svijet može se ući samo s umjetnički zasnovanim mislima, a ne može se ući s matemafski izmjerenim mislima.

Mi imamo uostalom još sasvim drukčijih dokaza za sposobnosi metamorioza riječi i za neizmjerno bogatstvo njenih najelementarnijih dijelova — pojedinih glasova: mnoSobrojni jezici, od kojih svaki pojedini može izraziti svu sadržinu misli i osjećanja čitavih naroda (koliko dosiže umjetnost tih narod4). Gdje je to od siromašne predpostave o praznom šumu i o alttıivnosti i dinamici duha, — Ali ko može doživjeti unutarnji život riječi, taj će čak i pod dojmom zvuka jedne riječi slranod jezika osjetiti kako se pred njesovim očima odigrava čitava stvaralačka epoha, kako je to pjesnik Nazor osjetio uz riječ »Ruh'«. I tad to doista nema posla s mehanikom, ne8o je to prodiranje u tajnu životnoš stvaranja i organiziranja, pokušaj da se probudi duh koji se služi načinom mišljenja jačim od teške materije, a ne onim danas već ostarjelim koje je izgradjeno na mrtvim predmetima i njihovoj ukočenosti i emancipiralo se u matematiku. Tu ne pomaže ni statika ni dinamika Halerova, jer je sve to mrtvo i ne pristaje na živo, — tu se valja vinuti do organike, do realne predstave o djelovanju duha u živoinim i duševnim pojavama. A ko ne shvaća da su život i duh neizmjerni, nadmatemaiični i nadlogični, taj ne može uopće ući u svijet pjesnika; njeća će možda razumjeti filolozi jedne specijalne škole, ali nikada zanj pjesnici neće reći da ih je shvatio. |

*

Patio sam od radoznalosti, šta je Haleru odgovorio Nazor, Ipak njegov odgovor nisam pročitao sve dok nije bio ovaj napisan, Bojao sam se da će misli jakog pjesničkos duha djelovati suđestivno i da više neću moći izraziti što sam Sledam u mislima. Ako je ipak tu i tamo ispalo neko podudaranje, krivnja je samo na tom, što se mora doći na isto kad se podje pravim putem prema istini. A trebalo je to napisati, jer se radi o važnom principijelnom pitanju.

Andrija Hruojić.

192

ZN IU U