Nova Evropa

»dolihocefala« i dosad ostadoše većinom na najnižim stepenima kulture; to su hamitska i Фгиба plemena severne Afrike, Crnci, Hotentoti, Bušmeni Iz Afrike, ova rasa prešla je i u Evropu. Da dolihocefalne rase Evrope mogu biti u njoj autohtone, potpuimo je isključeno. Predstavljajući sobom tek poluostrvo azijskoga kopna, Evropa nikad nije bila, pa nije ni mogla da bude, kakav značajniji centar za razviće orđanskoga života; sve svoje životinjsko naselje dobila je ona iz Azije: u majnovije vreme neposredno, u preistorijsko doba preko Afrike, Tako su dospeli u nju i veliki sisavci tercijera, i viši majmuni. Istim putem, iz istoga centra, došao je u nju i preistorijski čovek dolihocelalne rase.

Sve ovo nisu tek gole pretpostavke, ili logičii zaključci, Da su dolihocefalne rase Evrope došle iz Afrike, i da stoje u tesnoj vezi s alričkim rasama, za to imamo dosta Jake dokaze: lobanje neandertalskoga tipa pronadjene su i u južnoj Africi, u Rodeziji, dok su preistorijske kulture rasa sa dugačkom lobanjom raširene nesamo u Evropi nego i u severnoj Africi, a u Evropi su se širile sa jugčozapada postupno na istok zapadne Evrope, pa neke od njih nikad nisu ni dospele u istočnu Evropu. Ovo jasno obeležava put kojim su te rase došle na naš kontinent. Naprotiv, rase sa širokom lobanjom, koje su naseljavale Aziju, dugo nisu mogle da dodju u Evropu, jer izmedju ove i Azije nije bilo neposredne veze: ogromne mase leda zadržale su se u istočnoj Evropi duže vremena nego na njenu zapadu, te je Belo More sačinjavalo jednu celinu sa Baltičkim i Nemačkim Morem, a Kaspijsko More sa Crnim, Azovskim, i Aralskim Morem, zauzimajući svu jugoistočnu Rusiju. Prvo se otvorio put preko severne Rusije, kojim su prodrla u Evropu finska plemena, i zauzela sav sever Rusije, Finsku, severnu Skandinaviju, pa delimično stigla čak i u zapadnu Evropu; nešto docnije, otprilike pre 10.000 godina, povuklo se u svoje današnje granice i Kaspijsko More, otvorivši put novim masama ljudi sa širokom lobanjom, koje su se utisnule kao džinovski klin medju rase sa dugačkom lobanjom, zauzevši čitavussredinu Evrope do Francuske i Engleske uključno. Da je ova rasa došla iz Azije, dokazuje njeno antropološko srodstvo s ugrofinskim narodima istočne Evrope i severozapadne Azije, kao i sa narodima Maloazijskoga Poluotoka.

Tako stoji stvar sa poreklom evropskih rasa. Doduše, nauka nije dosad utvrdila da postoji uzročna veza izmedju forme lobanje i duhovnih sposobnosti ljudi; a istorija pokazuje, da su i narodi dolihocefalnoga tipa stvarali velike kulture (kao što su misirska i neke evropske), i osnivali moćne državne zajednice. Ali svakako, antropološko i krvno srodstvo sa primitivnim narodima Afrike, sa pitekantropom i majmunima, ne ide u prilog nemačke teze o superijornosti njihove rase, i ne služi kao oslonac za neku naročitu oholost i za nipodaštavanje narod4 sa širokom lobanjom

236

га: