Nova Evropa

Ono, medjutim, što smo ranije zamerili kao drugi propust ordđanizacije Kongresa — »da se nije dovoljno nastojalo pridobiti za učešće na Kongresu što uglednije svetske pisce« —, pokazalo se preuranjenim, jer iako smo sa žaljenjem videli da na listi prisutnih nema mnogih slavnih imena (Benedeta Kročea, Romena Rolana, Pola Valerija, Tomasa i Hajnriha Mana, Malksima Gorkija i Mereškovskog, koji su svi, uostalom, članovi PENkluba), skup koji se sastao na ovogodišnjem Kongresu bio je, i ovako, i dovoljno reprezentativan i veoma zanimljiv po svojim delegatima i ostalim učesnicima, Najznačajnija ličnost bio je, svakako — kao dosad uvek pok, Golsvorti — sada Vel s, predsednik londonskog centra, kojega je Kongres jednodušno izabrao novim predsednikom Federacije; on se pokazao i lično kao nadđasve šarmantan i otmen gospodin i — što nije baš bilo svakom sasvim pravo — kao energičan i smišljen vodja Kongresa. Pored пјеба зе, medju mnogobrojnim britanskim učesnicima, isticala živabna i originalna ličnost »majke PEN-a«, gospodje Dosn-Skot, te pukovnika Linča (Lynch) i generalnog sekretara Olda (Оша), koji su sa celom emgleskom i škotskom delegacijom — uključujući tu i zastupnike Mladoga PEN-a — kao jedan čovek stajali za predsednikom Velsom. Medju Francuzima, padala je u oči crna brada i тпабе тагкатлоба ВепХатепа Kremije-a {Crćmieux]}, koji je »kroz vatru i vodu« išao s glatko obrijanim Žil Romenom, — obojica već familijarne pojave na kongresima PEN-kluba, što je možda i bilo donekle razlogom za izvesno nesporazumevanje izmedju njih na jednoj strani i, na drugoj, novajlije Predsednika koji je, već odmah prvi put, tako čvrsto uhvatio u ruke uzde vodjstva i ni za časak ih nije hteo puštati iz ruku, Treća velika nacija, Nemci, iako pojačani — u praksi — svojim bližim sunarodnicima iz Švajcarske i Austrije, i — u teoriji — дејебастјата Italije, Madžarske, i Holandije, ispali su na ovom Kongresu veoma nehomogeni: na jednoj strani predstavnici hitlerovskog PEN-a (još nepriznatog od Egzekutive) sa prebeglicom Elsterom, па дтибој napredni i levičarski učesnici, na čelu sa Ernestom Tolerom, tragičnim jJunakom dana i predmetom ovacija liberalnih intelektualaca za sve vreme svogđa boravka u Jugoslaviji, Figure Tolera i njemu neprijateljskih nemačkih delegata potisle su ovaj put u pozadinu čak i Marinetija, vodju talijanskih futurista i literarnih fašista, а istakle su napred, još više nego obično, ionako markantnu ličnost Šaloma Aša, koji je — sa jednim slučajnim drugom — zastupao u isti mah i »yiddish«-centar i Palestinu. Dok Je, iza Nemaca, jedinstveno istupala falanga švajcarskih ddelegat4, čija tri kluba (Ваzel, Cirih, Bern) nisu još ni na jednom Kongresu bila zastupljena tolikim brojem, dotle su se austrijski delegati podvojili i medju sobom i s ostalim austrijskim učesnicima Kongresa, u tolikoj meri

265