Nova Evropa

kušaje krstaških ratova, u XV stoleću otkriće Novoga Sveta. Ali, svi ovi napori nisu doprineli ostvarenju Evrope, — zašto? »ZŽato što ih je Evropa činila a nije ih bila svesna, niti je imala na umu celinu i zajednicu; zato Što su se njeni narodi p o d v rgavali zajednici svojih interes4, što su živeli identičnošć:u svojih osećaja, ali ih misu i mislili; zato što, ako je Evropa i postojala, ili bar vrlo često postojala, ideja Evrope mie postojala«. Tako se stiglo do XX stoleća, »koje će, možda, videti formaciju Evrope, ali koje započinje u najnasinijem trijumfu апн-Еугоре«,

Ipak, izmedju poslednjih petnaest stoleća, kroz koje je napor za ujedinjenjem Evrope počivao na osnovi bezidejnoj i nesvesnoj, 1 ovoS našeg stoleća, postoji duboka razlika: »Nešto se ipak izmenilo: ideja Evrope se rodila.« Ideja o jedinstvu Evrope rodila se kao duhovna potreba kod nekih izabramih pojedinaca, duhovnih radnik4, kojima se jedino Bemda i obraća u svome govoru; njima on dovikuje: »Vratite se na sistem sokratovskih vrednosti. Recite Evropi, da se ona neće stvoriti bez obaranja ponekih senzibilnosti sveta, bez ponekog poniženja praktičnog duha, Čista religija praktičnog može samo da povede u rat,« Ideja Evrope rodiće se | ostvariće se na isti način kao što se rodila i ideja o narodima, ideja o ujedinjenju Francuske, Nemačke, i Italije:

»Francuska je postala zato što je svaki Francuz ljubavi za svoje polje ili za svoju pokrajinu pretpostavio ljubav za jednu transcendentalnu stvarnost, — stvarima tvrdo opipljivim pretpostavio je ljubav za ideju. Upirući svoje oči prema ideji Francuske, Francuzi su obnavljali svoju naciju, kadgod se ona u senzibilnom redu počela da lomi: pod feudalnim kidanjem, pod engleskom invazijom, pod verskim ratovima, pod lomljavom Revolucije, Ideja Nemačke dozvolila je Nemcima da stvore svoju naciju preko dvanaest stotina godina lokalnog edojizma, Dante i Petrarka, stvarajući ideju Italije, stvorili su pobedu Kavura.«

Benda veruje, da će se analogno da desi i sa Evropom,

Ali, pre toga, potrebno je preporoditi se u nematerijalnom, u duhovnom, i u večnom; potrebno je osetiti moć i snagu ideje; potrebno je revidirati i preokrenuti tumačenje istorije. I Benda, od svoje strane, to čini, On osudjuje literarne i poetske elemente, smatrajući ih štetima po duhovni razvoj zajednice: »Divinu Komediju«, Lafontenove basne, Šilerovo »Zvomo«, —d treba ih prihvatiti kao misao, ali osuditi kao značenje koje su imali u razvoju jezika i nacijonalnih elemenata pojedine nacije, kao i sve one pesnike koji su napustili latinski da se posluže svojim narodnim jezicima; oni su isto tako mogli da izraze svoju misao, ukoliko je bilo, i na latinskom, a bilo bi sačuvano duhovno i jezično jedinstvo Evrope, On ne uvidja, šta Dekart ı Kant dobijaju pred Tomom Akvinskim, Spinozom, i Njutonom,

407