Nova Evropa

Rimsko Carstvo {što im 1 изреуа, ан зуеба ха једап čas, pod Justinijanom); napor Karla Velikoša, kad je s pomoću nekih crkvenih ljudi pokušao da realizuje Zapadno Carstvo; zatim germanski vladari, nastavljajući san ujedinjenja Italije i Germanije i prevlasti nad Mediteranejom, samo što svi ti mapori Otona, Barbarose, Fridriha, svršavaju time da se ograničavaju na prikupljanje germanskih i memačkih maroda, Podjednako Као оу! carevi, iako sa suprotnim težnjama, pape u XIII stoleću pokušavaju takodjer da stvore Evropu, sa devizom »HHrišćanstvo«; Imoćentije III {i Dante) — vizije veličanstvene zajednice, Benda sluti, da je tada Evropa duhovno bila ipak najbliža: jedna misao, jedan duh, jedna filozofija, jedna vera, jedan ideal. Ali sto godina po smrti Inoćentija III, Evropa se ne ujedinjuje; naprotiv, raskol joj zadaje jedan od najtežih udaraca. Tada je red na Karla Petog, koji — držeći polovinu Zapada — nastoji da pokori celu Evropu. I konačno, poslednji, Napoleon, koji — više nego naslednik Luja XIV — izjavljuje, da je naslednikomi Karla Velikog, te okuplja kroz nekoliko godina Evropu pod isti administrativni ustav, pod istu političku upravu i pod iste ekonomske zakone, pa čak i »pod istu moralnu ideju (imperijalni Univerzite{)«. Ali i njeBovo delo propada, »ostavljajući Evropu ojadjenu, što je jednog časa bila ujedinjena, a šio je danas više nego ikada pre odlučena da se ističe jedna protivu druge, kako je opširno pokazala istorija ovih šezdeset poslednjih godina . . .« Pitajući se, zašto svi ovi pokušaji nisu uspeli, Benda nalazi dva razloga: prvi polazi od onih koji su ujedinjavali; drugi ukazuje na predmet koji su oni hteli da ujedine. Jer, autori ovih napor4 bili su ljudi koji nisu imali pred sobom jasan cilj ujedinjenja Evrope, niti su osećali duše svojih naroda: oni su u tome gledali isključivo elemente svoje lične zemaljske vlasti a me i sredstvo da se ostvari ideal.

Pored političkih napora postoje i duhovni, socijalni, i ekonomski pokušaji, koji takodjer ostaju bez rezultata. Benda ih citira: Engleska Karta (1215), madžarska Zlatna Bula (1222), Danska Karta (1282), francuski »Etats Gćneraux« (1302); zatim, kriza koja počinje s Engleskom (1688), a koja čini ida narodi skidaju sa sebe apsolutnu moć, te koja zahvata Francusku, i zatim ceo konftinenat; zatim, Sodina 1848; a onda radnički pokret koji se diže protivu buržoazije. U duhovnom pogledu: XVI stoleće; institucije (kao Klini, Kamaldoli, Univerzitet XIII stoleća), sa svojim jednakim i generalnim programima. Benda vidi i u reformatorskim pokretima protivu Rima (kod Viklifa, Lolara, Husa, i Lutera) velike evropske pokrete; i stvaranje nacijonalnih crkava, prevodjenje Biblije na narodne jezike, — sve su to elementi koji su mogli, i svojim partikularizmom, da posluže zbliženju evropske duše, U ekonomskom pogledu, Evropa (u XII stoleću) oseća zajedničke po-

406