Nova Evropa

Andrej Bjeli :ı doba ruskog simbolizma.

Andrej Bjeli je predratni pisac, iako je mnogobrojna dela objavio posle Rata; pa je čak činio pokušaje da, bar spolja, primi i praktične strane boljševizma. On je jedan od osnivača onos pravca ruske misli i umetnosti koji Je izazvao revoluciju u ruskoj književnosti krajem prošlog i prvih desetma tekućeg stoleća. Uglavnom, kao uvek, ova je revolucija bila tek logšični završetak dugog razvitka, koji nisu hteli opaziti. Granicu tome razvitku, daboSme za izvesno vreme [jer bi teško bilo sasvim prekinuti organsko razvijanje), postavila je politička revolucija, koja kao nekada teološija — hoće da potčini svojim ciljevima sve pokrete čovečanstva, Spomemuti pravac, pri stvaranju koješa je A, Bjeli igrao tako značajnu ulogu, bio je simbolizam, ı to » uski simbolizam«, Sa ruskom umeinošću stoji stvar slično kao i sa narodnom, t. J. podstrek dolazi izvana, ali je sama obrada uvek originalna: stalno se ponavlja isti proces asimilacije strane podloge ı stvara se iz njega apsoluino novo biće. Kod one ogromne strasti za teoretisanjem, kod potpune nemoći da se razlikuje apstrakini pojam od konkretne realnosti, kojima se odlikuje ruski narod, nije čudnovato da svaka ideja, koja se Javi bilo gde, u ruskoj misli ı umetnosti nadje svoj odsjaj. Tako se naprimer u ruskom slikarstvu XIX ili XX stoleća, kod svakog slikara može ukazati na zapadni uticaj, na njegov model, Bolje su prolazile muzika i književnost kod kojih su tudjinske ideje nakalemljene na odgovarajuća narodna stabla, te donele specilične i originalne plodove, koji su omda opet od svoje strane mogli ubicati na zapadnu umetnost, Isti proces koji Je pobudio Dostojevskog da se oduševljava idejama utopističkosS socijalizma, i napola bulvarskom tehnikom roman4 Evžena Sija, uveo je u rusku književnost i simbolizam, Starija grupa simbolista, koja se od mladje jako razlikuje, u svojim najizrazitijim predstavnicima {Brjusov, Baljmont, ı Minski) samo ponavlja tudje lekcije: okusivši od francuskog ploda poznavanja, oni su počeli da stvaraju njegove varijante, sve dotle dok nasu Sotovo izbrisali tragove prvobitnog izvora, Kako su to bili ljudi više-manje intelektualističke prirode, oni su relativno lako savladavaliı zapreke. Ono što njih najviše karakteriše, to je neobična tematika osnovana isključivo na stranim sižejima, — pojava u ruskoj literaturi gotovo nevidjena, jer se čak i Turgenjev, koji je Evropu poznavao isto tako dobro kao ı Rusiju, zadovoljavao iznošenjem jedino nemačkih pejsaža i uvodjenjem poneke epizodne ličnosti stranog porekla {što se tiče Insarova, on je isto toliko Bugarin koliko smo mi Kinezi, a isto tako se ne može smatrati kao stranac ni Gončarovljev Štolc, jer Je ruski Nemac jedna vrsta am{ibije koja se potpuno odomaćila u ruskoj sredini), Ostavljamo, dabogme, postrani u umetničkom smislu bezvredne romane »iZ

468