Nova Evropa

s te strane ne bi moglo ništa prigovoriti, Ne modu reći kako stoji u tom pogledu s prevodom saradnika »Hrvatskosš Dnevnika«, jer ša — kako već rekoh — misam vidio,

To bi bio, ukratko, istorijat stenogralskog zapisnika sa rasprave protivu Principa i drugova, koja je od ne male važnosti za utvrdjenje čina što je bio neposrednim povodom za Svjetski Rat. Ostaje još da ispričam, šta je dalje bilo s ovim zapisnikom, odnosno s mojim prevodom iz godine 1922; i, zatim, šta je o tom zapisniku, ili iz tog zapisnika, ušlo u našu i svjetsku literaturu o ovom predmetu, t, J. o Sarajevskom Atentatu,

Da prvo završim s istorijom moga prevoda. Kad je bio gotov, pokušao sam da taj dokumenat, koji mi se činio od vrijednosti, objavim, odnosno prodam drugšima Кој: 5; ба objavili. Dobio sam razmih ponud4 {osobito iz Amerike), ali sam da svakako namjerio zadržati u svojoj domovini; samo je bilo teško odrediti mu konkretnu vrijednost. Jedno8 dana pozvao me je k sebi urednik sarajevske »Večernje Pošte« (G. J. Sironić}, nudeći mi da otštampa moj zapisnik u svome listu, a meni da isplati honorar. Medjutim, uskoro zatim, pozove me i tadanji Veliki Župan Sarajevske Oblasti i zatraži od mene zapisnik, Pošto Vlada oglasi stenogram državnim vlasništvom, ne ostade mi drugo do da zatražim od »Večernje Pošte« svoj rukopis i da ga predam Velikom Županu, koji mi isplati onoliki honorar koliki bejah zatražio od urednika »Večernje Pošte«, Danas se ovaj dokumenat, koliko znam, nalazi u arhivu Predsjedništva

Mlade,

U jedan mah (godine 1924), ponudio sam bio obavještenja o ovom zapisniku poznatom svjetskom učenjaku i prijatelju našega naroda, Dru. Sitonu-Vatsonu, ali nisam imao sreće, jer nisam dobio odgovora, — bilo da nije primio moje pismo, bilo da stvar nije uzeo ozbiljno. A držim da bi mu bilo od koristi, baš za njegova istraživanja o Sarajevskom Atentatu koja je tada vršio za svoje djelo »Sarajevo« [vidi izdanje »Nove Evrope«, 1926). Na jednom mjestu tog svog djela, naprimjer, on piše {str. 102, pod crtom): »Izvještaji koji su objavljivani {sa sudske rasprave) u toku Rata od profesora koji se potpisuje izmišljenim imemom „Pharos” vrlo su mepotpuni i često netačni; vidi se da im autor ne zna mi majosnovnije elemente pitanja uslijed Којћ je došlo do procesa, te brka čak i jugoslovensku ideju s nekom političkom strankom, Cjelokupni izvještaji sa procesa nisu nikada objavljeni, dijelom i zato što su origmalni zapisnici odneseni iz Sarajeva u Beč, pa se Jugosloveni poslije Rata nisu mogli njima koristiti; ali je nedavno nadjen u Sarajevu Jedan prepis, te ima nade da će uskoro moći biti objavljeni u svojoj potpunosti. Jer je očigledno, da se iz njih sada najbolje daju objasniti pobude

76