Nova Evropa

»Vojnika Švejka« vrlo je prosta; u svetskoj književnosti tako su napisani »Don Kihot«, »Mrtve duše«, ı isto tako — u znatnoj meri — »Posmrtni zapisi Pikvikova Kluba«, Razume se, ukazujući na sličnost književne forme, mi ne mećemo na isti nivo »Vojnika Švejka« s navedenim delima.

Hašek, u hronološkom pogledu, čini prelaz od predratnosS vremena ka današnjici, Korenite promene u sudbini češkoSa naroda nisu mno8o uticale na književni humor, već iz prostog razlofa što on nikada, izuzimajući dela K. Havličeka-Borovskog i Mahara, nije bio blizak političkoj satiri, U naše vreme, dva su se krupna pera odala prvenstveno humoru; to su F, Langet,i K. Polaček, Prvi ide tradicijonalnim putem, u prvom redu u izboru sredine i tipova: vrlo mek kao čovek, Langer oseća slabost prema predgradjima, čije stanovništvo odlično poznaje {već i zato što je po svojoj drugoj profesiji lekar); on zna kako mali čovek može biti smešan, prepreden, podvaladžija, ali u isto vreme predusretljiv, častan, i čak junak, Komika Langerovih priča sastoji se u meverovatnim situacijama i slučajevima: simi činovnik i u isto vreme strastan filatelist, koji se susreće sa princem od Velsa; obijač gvozdenih kas4, koji za vreme kradje spasava bankarovu decu; debela vratarka, koja stvara naročitu teoriju za dobijanje različitih subvencija zbogs tobožnje bolesti svoša muža, — sve te sitne stvorove, razbacane po veselim i tužnim delima Langerovim, nije moguće, a ni potrebno, pobrojati; s njima se čovek može upoznati u komedijama Langerovim (»Kamila kroz igline uši« i »Ferdiš Pištora«). Treba medjutim naglasiti jednu crtu, dosta neočekivanu kod humoriste, — Гапбег уетије да 5и u suštini svi ljudi dobri, i zato se možemo samo smešiti gledajući njihove budalaštine, Drugi savremeni humorista, K. Polaček, uveo je u književnost nove teme i nove ljude; naročito su zanimljivi njedovi romani iz života sportista i kockara. Pored toga, Polaček je interesantan svojim jezikom, jer se služi više nego drugi pisci namernim deformacijama jezika i jezičkim kurijozitetima.

Ne sasvim tačno hronološki, ali ipak naporedo sa savremenim prozajistima-humoristima, razvijali su se i humoristi ı satiričaripesnici, Od živih koji i sada energično pišu, treba zabeležiti na prvom mestu dvojicu: Petra Kšičku, i Josifa Maha. Мајкако to čudno izgledalo, oni su obojica liričari, što naravno daje naročitu boju i njihovu humoru, koji je — osim toda — kod Kšičke samo epizoda. Dalje, ove pesnike spaja donekle i sličnost sudbine, ili bolje reći temperamenta i pogleda: obojica su vatreni demokrati, prožeti svešću o neophodnosti borbe, i stoje u redovima onih koji su za vreme Svetskog Rata bili sa Saveznicima protiv Austrije. Svoju Golgotu je P, Kšička proživeo na frontu, 1. Mah u Americi, gde je vodio Хезјоки рторабапди и novinama i časopisima; u obnovljenoj otadžbini, Kšička je postao

232