Nova Evropa

učitelj Kotjerin {isto je tako i Plečnik, čiji su radovi iz poslednje decenije ponikli skoro isključivo u češkoj sredini, pripadao čuvenome Ктиби пјебомћ ајака), Мабпетоу ргобгат, Кој! је дозаа пајјете таје аершпјауао Ап“, Епб! (и svojim velikim projektima Češke Tehnike, Masarikova Doma, i Ministarstva Železnic4), Kotjera je, razume se, prevazišao, le šire ostvario, u pravcu potpunog uprošćenja do dole konstrukcije i čiste neimarske forme, Posleratno vreme pružilo je Kotjeri, iako je pre vremena umro (1923), još prilike da izvede nekoliko obimnih privatnih Sradjevina i da da definitivan oblik projektu Pravničkog Fakulteta Karlova Univerziteta, koji je nedavno priveden u delo. Od Kotjerinih vršnjak4, koji su mu brzo otvoreno prišli, iako su prošli kroz drugu školu i razvijali svaki na svoj način vašnerovsku formu, ističu se na prvom mestu: Al. Drijak, sa projektima wsokolskog sletišta (1926 i 1932) ı Univerziteta u Brnu, Fr. Rojt, sa zdradom Gradske Biblijoteke u Prašu, i B. Hipš#man, sa zdradama Ministarstva Socijalne Politike i Narodnog Zdravlja (kojima se dovršuje rekonstrukcija praškoša Potskalja, započeta pre pola veka s mostom i obalom Рајаскоба). 1 0чšam Jurković, autor monumentalne grobnice Štelanikove na Bradlu, i Kamilo Hilbertit, čija je štjehovička crkva {projektovana 1906—1911) završema tek 1920 Sodine, iako su izašli iz drusše idejne sredine i bili upućeni drugim pravcem — me smeju ostati nespomenuti, zbog svog učešća u amntitradicijonalnom boju manesovaca. Najzad, s dubokim priznanjem treba spomenuti Juđoslovena J. Plečnika, čije je delo udes spojio s Pragom, a posle Rata i sa najčasnijim zadatkom češke arhitekture, sa restauracijom Grada Čeških Kraljeva; njedov svečani vestibil i stepenice koje vode u Špansku Dvoranu, njegovi arhitektonski vrtovi i sjajni niz enterijera za primanje i enterijera privatnih, plemenitošću i lepotom forme daleko prevazilaze sve što je ma Praškom Gradu bilo stvoreno od vremena baroka. Plečnik je u svojoj katoličkoj crkvi na Ктађеупи Утобтафта Чао Ргаби i prvu modernu crkvenu arhitekturu,

Alko su arhitekti manesovskoš pokolenja bili prinudjeni da pokidaju sve spone koje su ih vezivale za domaću tradiciju, te da traže veze sa tudjom umetnošću, njihovi drugovi vajari, Većinom učenici Mislbekovi, mogli su da prenesu svoju delatnost u oblast nove umetnosti bez nasilnih prekida. Borba protiv učitelja bila je, istina, objavljena sa svom bezobzirnošću revolucijonarnog manifesta, ali oslobodjenje forme u smislu impresijonističkom desilo se je u stvari postepeno, i rezultat nije značio onako oštru suprotnost kao što bi se na prvi pošled moglo učiniti, Tu su bili od uticaja francuski uzori; ali konačno kanalisanje rada došlo je tek onda kada su i u Pragu upoznali umetnost A. Rodena, radi kojega su neki češki vajari pohitali u Pariz.

248