Nova Evropa

F. Bilek i L. Šaloun predstavljaju svojim radom Još ı danas tu prvu fazu skulptorskog impresijonizma, i njihova dela pripadaju prošloj deceniji; u tim delima, pre mnogo godina primljena vera ogleda se u dogmatički neizmenjivom stilu rada: Bilekov spFomenik Janu Komenskom (1926), koji se nalazi pred umetnikovom vilom, i Šalounov model za Još nepodignuti Spomenik češkoslovačkog bratstva [1924], mogu biti navedeni kao dela koja karakterišu taj rad. Složeniji je bio razvoj kod trojice Mislbekovih djaka koji su išii na školovanje u Pariz: J. Maržatke, B. Kafke, i O, Španijela. Maržatka, Rodenov učenik, majstor impresijonističke modelacije u malim statuama i izrazitim portretima, prešao je ma formu velikih razmera, plastički masivnu, i s uspehom se ogleda u oblasti monumentalne plastike, za koju je u prošloj deceniji bilo dosta prilike; njeSov Spomenik Oslobodjenja za Brandis ma Labi (1919), Spomenik palim ratnicima {u Ušću na Orlici, 1925), kao i Spomenik palim Pražanima {u Pragu, 1932), pokazuju napor koji se znatno udaljava od umetnikova impresijonističkog pravca u mladosti, B. Kafka dao je u ovo vreme dokaz svoje stvaralačke snage, i živog smisla za oblik, u radovima u kojima se potčinjava oštro vidjema pojedinost skladnoj povezanosti konačne forme: Spomenik Havličekov u Nemačkom Brodu (1925), modeli spomenika J, Manesa za Praš ı M, Štefanika za Bratislavu, poslednji su značajni radovi toša umetnika, koji je uspeo da u mermernoj statuji »Budjenje« (Moderna galerija) da simom radu iz mladosti svu punoću 1 veličinu defimitivnog i monumentalnog dela, Ubedljivim napretkom odlikuje se ı vajarska delatnost Španijela, koji Je od medalje i plakete preko portreta prešao na monumentalno kiparstvo; a radovi iz poslednjih godina dokazuju, да sa Španijelom treba računati kao s umeinikom čiji razvoj još nije dovršem, Spomenik francuskom istoričaru E, Deniju, u Nimu u Francuskoj, Spomenik prezidenta T, G. Masarika, i model za Spomenik kompozitoru B. Smetani u Pragu, najvažnija su dela Španijelova u toku poslednjih godm4, Skretanje ove generacije vajara od mpresijonizma ka tvrdoj ı povezanoj formi, našlo je izraza najpre i s uspehom u delu Jana Šturse, velikoga vajara manesovačkogš pokolenja i jednog od najvećih čeških umetnika uopšte, Sledbenik Mislbekov, i pristalica vajarske sinteze u duhu vremena, koji traži jačanje izražajnih elemenata umetničkog dela, Štursa je u toku prvih 6odin4 posle Rata došao do vrhunca svođa razvoja: u »Daru neba i zemlje« i u »Ranjeniku« dao je češkoj umetnosti majstorska dela; u nizu portreta {glumice Marije Hibner, prezidenta T, G. Masarika, književnice B. Njemcove, slikara M. Švabinskoga), dao je primer produbena umetničkog shvatanja, prenesena u formu za realnost neobično osetljivu ali disciplinovanu, u spomenicima {pesniku Sv, Čehu u Pragu, B. Smetani u Litomišlju, modelu za Spomenik Janu Komenskom u Amster-

249