Nova Evropa

drufim duševnim raspoloženjem; ono što je u svim tim »Faustima« zajedničko prelazi sferu književnog stvaranja, te је ргоblem iz jednoč područja koje je tudje književnosti, Gete je rekao: »Wie oft ist nicht die Iphigenie gemacht, und doch sind alle verschieden; denn jeder sieht und stellt die Sachen anders, ebem nach зетег М/елве«.

Glavna je pogšreška »komparativne književnosti« što žrtvuje unutrašnje i bilo spoljašnjem i sporednom, Ona uzima spoljašnje poticaje kao uzroke pjesničkoga stvaranja, Tako G. Hergešić, dajući naputke kako će komparatist postupati pri proučavanju imjiževnos rada A, G, Matoša, govori izričito O »stranim uljecajima« koji su da »formirali«, te pridaje veliku važnost boravku Matoševu u Parizu, njegovu upoznavanju tamošnjes književnog Života, itd,, Ali ja pitam, da li je sve to »formiralo« jednu od najglavnijih Matoševih inspiracija: pjesnikovu, baš onu i onakovu, čisto matoševsku, bolnu ljubav za njegovu Kroaciju, ili su ti momenti bili samo spoljašnji poticaji preko kojih su došle do izraza njegove urodjene psihičke dispozicije? Činjenice koje traži »komparativna književnost« mijesu bitni elementi književnog djela, nijesu uzroci stvaranja {ovi su u samoj duševnosti pjesnikovoj), kao što aspirm koji je otjerao glavobolju nekom piscu i osposobio 8a za rad nije uzrokom književne tvorevine koja je odatle izašla, nego spoljašnje sredstvo Које је omogućilo unutrašnjim moćima da se nesmefano ispolje, U sličnim raspravljanjima ne može se doći doispravnogS stanovišta bez sigurnog razlikovanja bitnoša od nebitnoša, realno8a od nerealnođća, spoljašnje mehaničke uzročnosti od unutrašnje organske kauzalnosti,

Kako je metodika »komparativne književnosti« pogrešna, neka pokažu riječi jednog velikos čovjeka, kojega inače komparatisti neprestano spominju kao osnivača njihove istorije »opće ili svjetske književnosti«, Gete je ovako mislio o izvorima, utjecajima, itd,:

»Das ist sehr Išcherlich; man konnte ebenso gdut einen wohlgenahrten Mann nach den Ochsen, Schafen und Schweinen fragem, die er бебеззеп ипд Фе ћт КтаНе gegeben, Wir bringen wohl Fihigkeiten mit, aber unsere Entwicklung verdanken wir tausend Einwirkungen eine grossem V/elt, aus der wir ums aneignen was wlir kOonnen und was uns gemass ist, Ich verdanke den Griechen und Franzosen viel, ich bin Shakespeare, Sterne und Goldsmith Unendliches schuldig бечогден, Allem damit sind die Quellen meiner Kultur nicht nachšewiesen; es wirde ins Grenzenlose gehen und widre auch nicht n6otig, Die Hauptsache ist, dass man eine Seele habe, die das Wahreliebt und die es aufnimmt wo sie es findet,«

(»Кагбохот! 5 ЕКеттапош«, Вес], [ 31)

293