Nova Evropa

nika kakav je bio Sava, io nije moglo izmaći; pa budući da Sava nije bio teolog maročite vrste, a niti crkveni poglavica kova kakova grčkog vladike, on je izbjedavao svaku vjersku borbu i svako dvoumljenje u crkvenom učenju, Osnivajući po obrascu Istočne Crkve samostalnu pravoslavnu Crkvu, on je ostao zapravo blizu i Zapadnoj i Istočnoj Crkvi. Istočnoj već po tome što se smatrao u vjerskom pogledu njenim pripadnikom, a Zapadnoj kao hrišćanin, koji se obraća čak i Papi pismom, od nješa dobija za brata krunu, i stoji u dobrim odnosima sa Rimom. Savina Crkva je bila takva da je teško mogla, kao Crkva, izazvati neke borbe sa vanjskim protivnicima. Da je bogumilstvo postalo slobodnom srpskom Crkvom, ne bi ova modla da ostane u ovakovu odnosu prema Istočnoj i prema Zapadnoj Crkvi, a to bi se — uglavnom — svetilo državi, kojoj je Sava htio u prvom redu da posluži, a radi

čije6 je očuvanja Nemanja i uništio bošumile, ljude !пасе да-

leko učenije i kulturnije, daleko naprednije i pozitivnije, nešo što su bili lično oni koji su im nasuprot stojali. Njih je srušio interes održanja Srbije.

Nesamo kod Srba, nego i kod Bugarš& i drugovjernih Hrvata, sačuvan je u znatnoj mjeri kult Svetos Save. Mnog.: narodne pjesme, koje govore o njemu, nastale su u raznim krajevima ı svjedoče o postojanju i raširenosti toSša kulta. Ako obratimo pažnju na te pjesme, zapazićemo u prvom redu da narod Savu pamti kao prosvjetitelja i učitelja, zatim kao branitelja od tudjina i osvajača, i najzad kao mudrog državnika i političara. Nigdje u tim pjesmama nema ni traga o Savinoj teologiji, a vrlo malo o nje6ovu asketskom životu ı apsolutnoj odanosti manastiru, Onome što Savu čini jednom od najznačajnijih figura prošlosti Srbije, i što uglavnom čini sadržinu i suštinu njegove vrijednosti, čini se najveća nepravda time što se hoće mjegda pretvoriti u asketa i hrišćanskog sveca. S. druše strane, ona prava, državnička i prosvjetiteljska, njeбоџа vrijednost degradira se za ljubav jedne efemerne vrijednosti, koja danas nema i ne može imati nikakova ni kulturnog ni socijalnog, a niti nacijonalno8, značaja. Kad se Sovori o Savi, mora se staviti izvan diskusije vrijednost države, koju je on izgradjivao i konsolidovao, ı to baš ove države, pa sve da bi nam se sa kakova drušos stanovišta činilo i da |e bilo moduće naći druđog načina da se postignu rezultati koje je Sava postigao. Nijedna druga ustanova omoga doba ne bi mogla Srbima osigurati više slobode nego što im je osiguravala nezavisna nacijonnalna država; svako drugo rješenje pitanja slobode

bilo bi nepovoljnije od rješenja osnivanjem države. Sava je, tvorac i ostvaritelj tos najpovoljnijeg rješenja, U tome je glavni

značaj njegove pojave u istoriji Srbije,

S. M. Štedimlija.

dk

„+

дет