Nova Evropa

svijetu; ali Rusija je kao zemlja u ratu, — tu se ne može tolerirati opozicija, Vels se je i nehotice sjetio 6čovora Šmit-Paulija (Schmidt-Pauli) u Dubrovniku, i Marinetija (Marinetti) u Edimburgu, koji su iznosili slične ar6umente da bi opravdali nasilje.

Kasnije je Vels prešao u Djetskoje (bivše Carskoje) Selo i tamo našao povoljniju atmosferu. U domu Alekseja Tolstoja on se sastao s grupom lenjingradskih književnika, koji su bili spremni da prihvate ideju o univerzalnosti P. E, N.-kluba i da se založe za prednost slobodnog znanstvenog i umjetničkos izraza pred obzirima političke shodnosti,

Vels je zatim posjetio Fizijološki Institut profesora Pavlova u blizini Ljenjingrada, gdje se vode mnajzamašnija bijološka istraživanja na svijetu. Sovjeti su s pravom ponosni na slavu Pavlova ı daju mu štogod zatraži, tako da Institut pod mjegovim vodjstvom sjajno napreduje. Pavlovu je sada 85 godina; a Velsu je rekao, da želi živjeti do 105, da vidi kako će se razviti rad kojim se sada bavi. On je slobodno s Velsom razsSovarao, kritikujući sovjetski režim kako se niko drugši ne bi usudio, Jednoga će dana, rekao Je, sve to dovesti do dobrih rezultata; ali zasada je sve vrlo neudobno za ljude sa starim navikama. Po njegovu mišljenju, dosada je malo koristilo to što se »obožavanje raspetoša zamijenile obožavamjem balталпигапоба«, Vels je u Rusiji proveo nekih deset dana. To vrijeme nije upotrebio samo da posjećuje velike ljude, On je lutao naokolo i sve posmatrao kritičkim očima. Materijalna djelatnost u Moskvi i Ljenjimgradu nije mu minogo imponirala; ali se zato oduševio za veliku promjenu u stavu nove Seneracije, koja је sasvim odbacila tradicije ropstva, ı hrabro Чеда svijetu u oči, To je, po Velsovu mišljenju, majveći uspjeh novodđa režima. Ovo oslobodjenje je uslijedilo kao posljedica »likvidacije nepismenosfi«,

Putujući u Rusiju, Vels je sanjao o tome da dovede u sklad i sporazum revolucijonarna stremljenja prema organizovanom socijalizmu u Rusiji sa, po mjegđovu mišljenju, sličnim pokretom u Americi, Ali on se je u tome prevario i razočarao. Vraćajući se kući bio je uvjeren, da će se Rusija i Amerika, barem za wdogledno vrijeme, razvijati u posve oprečnim pravcima, On je osjećao da da je njegov samgvinički i nestrpljivi temperamenat zaveo da predvidja stvari koje se još za тпобо бофта пе mogu ostvariti. On je, po vlastitom priznanju, poražen u pothvatu koji je ха njeđa bio suviše velik. -

I tako Vels u rezigniranom tonu završava poglavlje o svom putu u Rusiju. »Istna je ipak, da samo intelektualne zbrke, eđocentrične brige, obmane i zablude, krivo shvaćene fraze, loše mavike u mišljenju, podsvjesni strah, i naprosto перобепје, и тохбоуппа ljudi — naročito u mozgovima onih

92