Nova Evropa

ćov Proces u Beču, aneksiju Bosne i Hercegovine, Balkanske Ratove i, na svršetku, Sarajevski Atentat, Godina 1918 donijela nam je državnu zajednicu Srb4, Hrvat4, i Slovenaca, i donijela nam je — poslije srpskog — hrvatski separatizam. Nikakvo čudo: da su Hrvati zaposjednuli Šumadiju i upravljali cijelom zajednicom iz Zagreba, doživjeli bismo bili novo izdanje srpskog separatizma,

Iz svega toga proizilazi, da su srpski, odnosno hrvatski, separatizam pojave naročite vrste o kojima se svakako mora voditi računa, Ove separatističke pojave ne proističu iz individualnih pobud4 pojedinih fanatičar4, nego su patološke reakcije na socijalnom organizmu jedne zatvorene moralne cjeline, Alko se ove patološke reakcije pojavljuju, to znači da nešto nije u redu i da treba obratiti pažnju liječenju poremećenog ravnotežja; a to se liječenje može postići samo jednim načinom: uklaпјапјет игтока ! роуода.

Primijenjeno na Hrvatsku, evo šta to znači: Hrvatska je kroz nekoliko stoljeća bila naviknuta da se upravlja kao posve samostalna teritorija i da na toj teritoriji ima svoje naročite ustanove; pod tim su uslovom Hrvati živjeli u potpunom miru i kroz cijelo vrijeme madžarske vladavine, Jedna od najbitnijih mjer4, prilikom promjene godine 1918, morala se je sastojati u tome, da se u pitanju ukidanja specifično hrvatskih ustanova postupa s najvećim oprezom, ako je uopće bilo zgodno da se to pitanje pokreće, U tom pogledu je doduše bilo prebacivanja i protiv hrvatske opozicije: da je onemogućila svaki sporazum s Beogradom, i da je odbila iskrene i ozbiljne ponude Stojana Protića i Ljube Jovanovića, Teško je pogoditi, ukoliko je taj propust bio sudbonosan za cijelu budućnost; u vrijeme kad se nije moglo znati, hoće li ostati na vlasti ljudi koji su onda vodili državne poslove, ništa prirodnije od neke opreznosti prije nego što bi započeli pravi pregovori, No sve da je hrvatska opozicija zbilja računala, kako joj se prebacivalo u krugovima njezinih protivnik4, s propašću nove državne fivorevine, nema sumnje da je bilo i vremena kada je ta ista opozicija išla dosta daleko u alirmiranju svoje državotvorne svijesti, Stjepan Radić je, naprimjer, malo mjesec4 prije svoje smrti, skinuo s naslova svoje stranke hrvatski naziv, te time dao jasno razumjeti da ба načelno ništa ne dijeli od pojma državnog i narodno8 jedinstva; naprotiv, svojim istupom je Stjepan Radić postigao, da je proširen teren političke borbe: odrješito je tražio, da državna i narodna zajednica mora služiti u istoj mjeri Srbijancima i Prečanima, A nismo valjda tako daleko od istine kad mislimo, da je baš taj njeđov nastup izazvao izvjesnu zabrinutost u redovima njegovih protivnik4, i da je atentat u Skupštini izvršen s izričitom namjerom da se onemogući sporazum za koji se je zauzimao, tvrdi se, sam Kralj, Umorstva u Skupštini izazvala su

165