Nova Evropa

pravu pravcatu revolucijonarnu psihozu, koja je za dugo угеmena remoetila svaki izgled na riješenje našeg unutrašnjeg pitanja, — namjesto razboritih pregovora došle su vike i psovke, a inostrani aditatori sipali su ulje u vatru. Ipak je bilo dosta trezvenih ljudi koji su se pošteno mučili da posreduju izmedju Krune i hrvatske opozicije, u čvrstom uvjerenju da će naša državna zajednica tek onda biti u stanju da pristupi svojoj istorijskoj zadaći kad se bude oslonila na aktivnu saradnju upokojene Hrvatske,

Politička nervoza koja je zavladala u onim sudbonosnim frenucima ne može se opisati. Dok je s jedne strane bilo ljudi koji su uvjeravali, da je uopće nemoguće voditi predovore s Hrvatima, nalazilo se je s drugde strane zagovarača rasula koji su propovijedali, da ne ostaje drugo do da Hrvatska izadje iz državne zajednice, To se postišlo omalovažavanjem hrvatske osjetljivosti, one iste osjetljivosti kojom su umjeli da se tako izdašno okoriste inostranci kao Matijaš Korvin i Marija Terezija, Naša je nesreća, da smo u svim tim presudnim trenucima naše bliže prošlosti imali posla s ljudima koji nisu znali, da za svaku psihološku i kulturnu asimilaciju treba vremena, te koji su imali osjećaja i smisla samo za bezdušne geometrijske političke konstrukcije. Sve što je i izdaleka mirisalo na tradiciju imalo se nemilosrdno porušiti, a na ruševinama podignuti sasvim nova zgrada, ostvarenje »najplemenitijih tekovina velike Francuske Revolucije«. Što do današnjeg dana nije došlo do težih neprilika, to se ima dobrim dijelom pripisati poštovanju što da je narod osjećao prema ličnosti svoS vladara. Ali, od trenutka kad je nestalo Sospodara koji je sve pokrivao svojim ugledom i svojom odgovornošću, prestao je razlog da narod pristaje na produženje jednog sistema čije se posljedice osjećaju tako bolno na narodnom orđanizmu. Ako je narod pristao bio na jedno riješenje privremeno, to ne znači kompromitovanje cijele budućnosti, — u politici nema odreke za vječna vremena. Treba dakle vratiti stvari na polaznu tačku i opet dovesti u red poremećeno stanje, u prvom redu zadovoljenjem opravdanih zahtjevA i težnja pojedinih etničkih srup4.

Glavno je sad svakako jedno: da se namjesto uzajamnog prekoravanja i sumnjičenja stvori nova atmosfera, u kojoj bi moglo doći do sporazumijevanja i povjerenja. Na koji način, to se ima ustanoviti i formulisati, i na to čemo se vratiti idućom

prilikom. A. S. Dabinouic.

166