Nova Evropa

коНКот je već stepenu boljševizam iscrpao svoju progresivnu istorijsku ulogu, Taj je proces najveće kompromitovanje boljševičke zastave i svih istrošenih vodja boljševizma, — i Zinovjeva, unižavajućeg se u odvratnim i lažnim samooptužbama, i Staljina, koji je organizovao sav taj satanski proces, pa i mrtvoga Ljenjina, kojega evo izdaju i sramote njegovi živi nasljednici, i još živoga Trockog, koji tvrdi da je Rusija i danas još »radnička država« i da tamo »usprkos Staljinu« cvati soci-

jalizam!... Njihovo je mjesto u panteonu istorije, a ne više u stvaralačkom laboratoriju novoga čovječanstva. Sve što postoji, vrijedi da iščezne, — govorio je stari Hegel.

Tako je i sa ruskim boljševizmom. Ali, ono što postoji ne iščezava nikad sasvim i bez trača; ono ulazi, kao sastavni dio, u novo što se stvara, Tako će i element, zrno progresa, što ostaje kao nasljedje vječnosti od boljševizma i njegovih ideolog4 i vodja, biti sačuvano i plodno usadjeno u novim pokretima, u novim programima i ljudima, i novim zastavama. A evropski demokrati i socijalisti, koji smatraju sebe strašnim revolucijonarcima, hvatajući se za sadašnju Sovjetsku Vladu, hvataju se u istinu za trulu granu, Sadašnja Rusija — to je Rusija birokratske reakcije; novo lice, koje ta Rusija sad pokazuje svijetu, — to je lice fašizirajućeg bonapartizma, Moskovski proces neka nauči te demokrate i socijaliste da budu obazrivi ı kritični prema sadašnjoj Moskovskoj Vladi u slučaju političke saradnje s njom. Ljudi uistinu progresivni u Evropi treba da svoje nade i težnje vezuju ne za reakcijonarnu birokratsku Moskovsku Vladu, već za narodne radne mase Rusije, koje su danas podvrgnute ugnjetavanju i eksploatisanju, ali koje polako prikupljaju sile za borbu protivu nasilja i oligarhije, Апте Сва.

Maksim Gorkij i Ruska Revolucija.

Maksim Gorkij je pravi revolucijonaran pisac, Rušilačka sila revolucije bila mu Je vrlo bliska, jer je bila upravo prirodnom i osnovnom — fakoreći orčanskom — crtom nesamo njeбома dledanja na svijet nego i sama njegova temperamenta i mentaliteta, Ovu njegovu crtu vrlo je fino zapazio i okarakterisao Čehov, Kako je Gorkij bio sklon moraliziranju i poučavanju, koje Je umanjivalo umjetničku vrijednost njegovih djela i odbijalo estetski osjetljive čitaoce, Čehov je govorio: »Ne volim kada Gorkij, poput svećenika, izlazi na amvon i drži propovijedi svome stadu. Gorkij treba da ruši ono što je zavrijedilo rušenja, — u tome je njegova snaga i njeBov poziv« [Stanislavskij, »Moj život u umjetnosti«, str, 439), Gorkij je odano služio Ruskoj Revoluciji, te je njoj posvećivao sav svoj ogroman stvaralački

297