Nova Evropa

talenat. Bio je >rodjeni bundžija«, ali je u njegovu političko-socijalnom protestu bilo nešto bezgranično elementarno, što da je zbližavalo s onim legendarnim Stjepanom Razinom, koji je svojom egzotičnom slikovitošću osvojio prosti svijet. Politički ideali Gorkija, naročito s početka, bili su dosta magloviti, i više su se približavali književnom nego stvarnom in dividualističkom anarhizmu; ali njegova instinktivna revolucijonarnost i fanatička mržnja na staro carsko državno uredjenje, skupa s teoretskim odricanjem svih zahtjeva morala, bacili su 8a konačno u naručaj boljševik4,

Gorkij ipak nije pripadao nijednoj političkoj stranci, Svoje ideale slobode i narodnog blagostanja nije vezivao ni za kakav odredjeniji stranački program. U krugovima radikalne inteligencije bio je poznat kao »revolucijonarac bez nazor4 na svijet« (E. D. Kuskova, »Na medji dvaju doba«, — »Posljednija Novosti«, broj od 26. VI, 1936), On je sve svoje sile davao Revoluciji kao takovoj, bez ikakova uskog ı konkretnog, a Još manje stranačkog, sadržaja tog širokog pojma. Dok se sa ideološkos sledišta ovo mora osudjivati, sa praktičkoš stanovišta može se razumjeti i odobriti. Krug njegovih štovalaca bio je vrlo velik, jer Je on privlačio svojim plamenim revolucijonarnim raspoloženjem, pa se krug neprekidno širio, a ideja Revolucije, pogšlaуто пјебомот zaslugom, brzo se širila u čitalačkim 1пазата, Које je Gorkij brojio na milijune. Ovu njegovu zaslušu za Revoluciju istakao je Romen Rolan u svom telefonogramu iz Švicarske, povodom smrti Gorkijeve, riječima: »Gorkij je bio prvi, najbolji od svih svjetskih umjetnik4 riječi, koji su pročišćavali put za proletersku revoluciju, te su njoj davali svoje sile, autoritet svoje slave, i bogato životno iskustvo« {moskovska »Pravda« od 20. МТ. 1936).

Gorkij je i kao umjetnik (beletrist) i kao publicist odano služio Revoluciji. On je s nadahnućem opjevao slobodu i istinu, i plamenim riječima zvao je na borbu za njihovo postignuće. U svojim umjetničkim djelima stvarno je provodio ideje socijalizma, iako je kao teoretičar bio vrlo slab i maglovit socijalist. U svojoj je mladosti bio više neposredan, iskren, i poletan, nego kasnije, kada mu je moraliziranje umjetnički znatno škodilo. lako se idejno približavao ruskoj radikalnoj inteligenciji i revolucijonarnoj demokraciji, oštro Je osudjivao njihovu pretjeranu sklonost ka knjiškoj mudrosti; jednom ih je pozvao (1903, ч Nižnjem Novgorodu), da »bace to8 njemačkog filistra ({t. J. Karla Marksa) u peć, pa da podju na gradsku periferiju slušati slavuje slobodne od knjiškosti, koji tako divno pjevaju u biskupovu vrtu« [Kuskova, »Na medji dvaju doba«). Ali je postepeno ı sam sve više padao pod uticaj stranačkog socijalizma, naročito marksizma, videći u njemu jedini pravi i stvarni put k rješavanju

298