Nova Evropa

Dostojevskoga i Staljina ...« Moskovski Proces došao je poslije pola бофие da potvrdi te riječi, Ni u članku o samom Procesu, pri punom razobličenju njegove lažnosti, nisam ga svodio na lične ćefove Staljina, već sam nastojao objasniti opće socijalnopolitičke okolnosti, koje dovode do takih procesa, — potrebu partijske birokracije, da uguši svaku opoziciju. Ukazao sam nesamo na stradanje masa nego i na nezadovoljstvo inteligencije, pa je proces u Novosibirsku {protivu inžinjer4), koji se desio docnije, potvrdio i ovu moju prognozu. lako su moje lične simpatije na strani narodne opozicije, a ne na strani inteligencije, objektivnost mi je nalagala da konstatujem, da zasad ima više izgleda na uspjeh ova posljednja. Pritom sam, uza svu Žžestoku kritiku, i u svom članku o Procesu istakao silu nove Rusije (»nove Amerike«), pa čak i pozitivno učešće Staljina u njoj. Mi se možemo razilaziti u shvatanju dubine socijalnih antagonizama u današnjoj Rusiji, u ocjeni krajnjih ciljeva; ali odricati sam fakat antađonizama, njihovo postojanje, i pritom Još reći, da je u mom prikazivanju sve jednostrano crno, — to odista nije ni tačno ni objektivno,

Po pisanju G, Ves, M, Vukićevića, moga oponenta, rekao bi čovjek da u Rusiji danas i nema socijalne borbe, — da tamo vlada sušta idila! I da bi nam tu idilu učinio plauzibilnijom, on nesamo da ponavlja tvrdnju Moskovske Vlade, da su opozicijonari agenti Gestapo, već nam servira i priče vlastite proizvodnje: da je danas u Rusiji odstranjena vlast Komunističke Partije, te uvedena vlast Sovjeta, A u isti se čas, dok on to piše, novim Ustavom (5 126) utvrdjuje i formalno vladajući položaj Komunističke Stranke, u svim sovjetskim organima, koji je dosad postojao samo u praksi! Novi Ustav sproveo je, po primjeru fašističkih državA, srašćivanje monopolno postojeće stranke sa državnom vlašću, Komunistička Stranka postala je od radničkoseljačke partije birokratskom; a sad je eto bacila i nacijonalnoruske lozinke, dok istovremeno hoće da monopoliše vlast za sebe — i protiv radnik4, i protiv seljaka, i protiv ogromne mase vanpartijske inteligencije, Oko toga se sad vrti sav politički život u Rusiji, i vodi se — doduše maskirano — oštra društvena borba, Napredan časopis, kakav je »Nova Evropa«, trebalo bi — mislim — nesamo da pažljivo prati zaledje i pojedinosti ove borbe, već da i simpatizira sa težnjama demokratizacije, a ne bonapartizacije Rusije, No i prije svake hvale i prije svakog kudjenja, treba priznati ono što jest: da Rusija po svom sadašnjem režimu, i po tendencijama njegova razvitka, daleko više liči na fašističke nego na demokratske zemlje.

Na Moskovskom Procesu ukazivalo se na »ličnu borbu za vlast« kao na cilj zavjerenik4; dok se poslije Procesa, u štampi i na skupštinama, kao njihov cilj prikazivala »namjera, da se uspostavi kapitalistički režim«, Medjutim, G, Vukićević navodi

405