Nova Evropa

otpor protiv zajedničkog neprijatelja, t. J. radi većeg osposobljenja za odbranu svoje slobode, koja je cilj svakoj borbi za ujedinjenje. Da nije bilo tako, onda bi se Srbi odavno mogli ujediniti u jednu zajednicu sa svim onim Južnim Slovenima koji su do prošlog vijeka nosili turski jaram; a tako isto Hrvati i Slovenci pod skiptrom Hapsburga u Austro-Ugarskoj. Njima je, medjutim, lebdjela pred očima ideja o ujedinjenju u slobodi i radi same slobode. Oslobodjavajući se svake potčinjenosti tudjinu, oni su zapravo dokazivali svoje pravo na slobodu i na nesmetano odlučivanje o svojoj sudbini.

Oslobodivši se svake potčinjenosti, jedan narod ili više naroda, udruženih po izvjesnoj srodnosti ili zajednici interesa, obrazuju nezavisnu državnu zajednicu. U takvoj zajednici postavlja se na prvom mjestu pitanje; po kojem političkom sistemu da se uredi država, i na koji način da se njom upravlja? Tu se više ne pojavljuje dualizam naroda ili država, nego dualizam političkih sistem4, odnosno njihovih pobornik4. Unutar pojedinih narodnih ili državnih individualiteti pojavljuje se sada politička borba izmedju predstavnika raznih političkih teorija; a u našem vremenu, kao što smo rekli, tom borbom dominira pitanje: za demokratiju, ili protiv nje? — Ali, političar ne postavlja sebi za cilj iznalaženje istine, — to je plosao naučnika; nego teži zatim da svoje doktrine odbrani što uvjerljivijim argumentima, da ih učini što privlačnijim za široke mase, te da tim poveća broj njihovih pobornik4. Zato u njihovu odbranu on ne upotrebljava dokaze koji govore za i protiv, nego samo one koji govore za. Postupajući lako, on pred nas izlazi ne kao sijač istine, nego kao demagog, kao advokat jedne doktrine; dužnost je protivne stranke, ako znade i umije, da iznese svoje suprotne argumente. lstrajući u odbrani svoje doktrine, političar svoj posao pretvara u profesiju.

Profesijonalni političar našeg vremena neće prihvatiti da brani i propagira jednu ideju ako u njenu ostvarenju ne vidi i svoj vlaatiti interes; a isto tako neće javno priznati, da se za njeno ostvarenje zauzima radi toga što to zahtijevaju njegove vlastite potrebe, njegov nazor na svijet, i njegova intimna sklonost. On će se truditi da dokaže, kako je u interesu naroda da se njegova politička doktrina usvoji, kako on želi da bude samo tumač narodnih želja i potrebi, kako se žrtvuje za narod, i kako ne traži za sebe nikakve koristi od onoga za što se bori. Medju tim političarima imade ih kojima pred očima lebdi neprekidno samo neposredno lična korist;

42