Nova Evropa

šao je, i vratio se otprilike za jedan sat: ćutke je prišao k svome ormaru i nastavio je posao. Ža vreme njegova otsustva, i pošio se vratio, osetio sam da u slagarni — iza mojih ledji — vlada пеobična Ниша, Која ша se činila zagonetnom. Odjednom pade reč: »Denuncijant«. Nato uzviknu Čabrinović: »Nemoj da ponoviš!« Brzo sam ustao i okrenuo se. U tom trenutku isti je slagač i po drugi put rekao: »Denuncijant!« Istoga časa dograbio je Nedeljko jedan pola metra dug komad štamparskog železa, koje se upotrebljava kod plakat4, i digao ga da udari s njim druga slagača po glavi. Planuo sam na njega, pa mu je ruka klonula pred udarcenu koji bi slagaču sigurno razmrskao glavu. Poznavao sam svoje ljude, i mao kako treba s njima postupati. 1 oni su poznavali mene, pa je zato bilo dosta što sam ih samo ćutećki namršteno pogledao, a onda seo na svloje mesto i nastavio s korekturom. Video sam da se, dok sam ja prisutan, neće više mišta dogoditi; i zaista su sVi ćutali do šest sati, pa su onda mirno izašli, baš kao da su izgubili dar govora. Tek drugi dan sam ispitao stvar i saznao, ali ne od Nedeljka, šta se desilo. Čabrinović je meobično teško podnosio iršćansku vrućinu; zbog toga bi svlačio sve do košulje, razgaljivao i košulju oko vrata, pa se izuvao bos i tako radio. To je bilo za tršćanske slagače nešto neobično, ali se Nedeljko nije dao smetati u Ioj svojoj udobnosti. Zato je spomenuti slagač toga dana kupio bio praška koji izaziva svrab, pa ga je razasuo po tlu, onde gde je Čabrinović stajao, a osim toga mu je neopaženo stresao praška i za vrat. Žrtva je uskoro primetila šta se s njom dogadja: avrbeli su ga tabani i ledja, da nije mogao izdržati; zato me je zamolio, da bih ga pustio na jedan sat van, da se može okupati. Kad se vratio nairag, onaj slagač mu je rekao da je »denuncijant«, jer je mislio da ga je on meni tužio, što u stvari nije bilo tačno. Nato je Čabrinović podivljao. Dodajem još, da izraz što sam ga tada opazio na Čabrinovićevu licu, kad je podigao onu metalnu polugu, nije nipošto ličio na golu pretnju, i Ja sam uveren da bi svoga druga udario bio posred zvezde, da nisam ja priskočio. Čabrinoviću sam mlorao opet u dobro upisati, kao lepu crtu karaktera, što nije hteo da — kao pretpostavljeni — doznam, šta su s njim učinili.

S jeseni godine 1913, Čabrinović je otkazao službu. — »šta ti je naspelo, Nedeljko, kuda ćeš?« — pitao sam ga. Značajno me je pogledao i odgovorio: »Na jug«.

Kad je nakon četrnaest dana istupio, došao je da se oprosti. Zahvalio mi se ukratko za sve, a naročito za revolver. A onda je

. | 59