Nova Evropa

prispodobu: ako je svemogućem tvorcu za svoj Кај trebalo čitavih šest perijoda vremena, zar da se običnim smrtnicima ne dopusti niti šest »pjatiljetkie«?!... Za nas Slovene je zacijelo utješno, da je pojam rada prvi put u njihovim analima skinuo sa sebe sramotni žig Istočnog grijeha, te uzeo značenje kulta, kojemu su upućene i podredjene sve nacijonalne snage; riječi: »Dostići i prestići sve narode!« odzvanjaju danas tamo u svim prostorijama Javne djelatnosti, u svim granama državne privrede. Samo njihovoj dinamičkoj primjeni može se zahvaliti, da je Sovjetski Savez tako brzo stao na svoje vlastite noge i oslobodio se stranih utjecaja tehničke i finansijske naravi, koji su usput iziskivali i stanovitu političku podredjenost. Što se pak tiče rasnog i plemenskog obilježja, ona-su kod svih članova SSSR nesamo u cjelini sačuvana, nego ih se planski i taktično potencira do krajnjih granica izražaja, što Reka posluži kao utješljiva misao onim pedantnim čuvarima dobrih.tradicija i narodnih svetinja koji za njih toliko strahuju.

Sve to skupa znatno je doprinijelo tome, da đamas već i konzervativni krugovi na Žapadu skidaju svoje crne d6glede, upravljene na Sovjetsku Rusiju, i pokazuju mnogo više smisla i volje raskinuti sa mnogim nesavremenim tradicijama iz prošlosti, pa prilagoditi interese pojedinca interesima cjeline, uravnotežiti privilegije prava s obvezama dužnosti, a Suverenu Rada dodijeliti časnije i dostojnije mjesto na području života, nego što ga je dosele tamo zapremao. Podje li se u tom pravcu bržim tempom naprijed, možda nećemo još dugo trebati da ostanemo na ovoj raskrsnici suprotnih epoh4; a možda će se lakše doći i do saznanja, kako bi se teški sukob klasne borbe mogao, ako ne posvema ukloniti, a ono bar toliko ublažiti, da se on riješi mirno i bez većih potresa, — kao što i u samoj prirodi mirno prelazi doba mamurnog zimskog sna u vedro proljetno budjenje. A onda, onda će možda na dalekom horizontu zaruditi i onaj toliko željkovani blagdanski dan, kad će se preko krvavog razbojišta ispružiti ruke i pasti riječi: »Da li da se još prolijeva dragocjena ljudska krv, ili da zavlada mir?« — a milijunski će krik iz grla napaćenog čovječanstva širom svijeta odjeknuti: »...mir!«

Mario Mateljan.

311