Nova Evropa

venskom Jugu«, on mi je odgovorio: da Kralj Nikola zna kako sam se ja protivio atentatu na njega, pa hoće da mi se OGLUZU

Ja sam ovaj predlog odbio. Držao sam, pre svega, da nije moralno ostaviti drugove u nevolji, u koju su pali mojom krivicom. Pored toga, da pobegnem, u zatvoru bi za buduće uveli oštriju disciplinu i nadzor nad mojim drugovima, i ja bih im tako još pogoršao položaj. Zato sam ostao, iako bi za mene bilo nesravnjeno povoljnije, da sam onda prešao u Sjedinjene Države. Ne samo što bih se bio tada oslobodio zatvora, te izbegao strahotama koje sam posle podneo za vreme Kata, već bih u Sjedinjenim Državama imao prilike da se intelektualno razvijem, da svoje znanje proširim i produbem. Sve sam ja to tada znao, ali sam se bio rešio, da postupam onako kako sam učinio. Mislim i danas, da se nije smelo drukčije.

Je li Beč imao Revojucijonarni Statut, pre nego što ga Je Nastić objavio, odnosno da li ga je dobio u ruke od Vlade Crne Gore, još pri kraju godine 1907, ja ne znam. Ali sudim da nije. Ni po čemu drugom već po tom, što bismo mi bili osetili ranije, da je Austrija dobila Statut još u decembru 1907. Тако smo bili u lošim odnosima sa Peštom i Bečom, ipak je bilo ušiju koje su mogle čuti šta se u Pešti ili Beču zna. A. osetilo bi se to ı kroz sim vazduh.

4dam Pribićević.

С Гаврилом Принципом, од Сарајева до Терезина.

Спровођење Гаврила Принципа, Трифка Грабежа, и Недељка Чабриновића, из сарајевског војног затвора у терезинску тамницу, досада је остало у појединостима неописано. Свакако је томе разлог, што се нису знала тачна имена лица која су то спровођење извршила; а и што се веровало, да ниједно од тих лица, као најповерљивији и најпоузданији службеници пропале царевине, нису више међу нама. Међутим, један од њих је познати малопољски кнез, у срезу вла-

сеничком, Јово Драгић, честит родољуб и маркантна фигура босанске Планине.

375