Ošišani jež

UMJEŠENO PA ОBJEŠENО

PRODRLA i u nciše preduzeće neka nabavljačka nervozaUzvrtjeli se svi, pa izgleda kao da svako želi da isprede sopstvenu nabavljačku mrežu- Samo drug Mirko, zadužen po tom sektoru, kao da je dobio vakcine u nekoj »nedljelji protiv snabdijevanja«. One kolege prekoputa nabaviše salamul kažu mu radi ohrafarenia. Ne berite brige, pisoo scrni ja yećl odreže on koo na panju. I pred nosom nevjernog Tome odmah se stvori neki stari »dnevnik rada«, prilagođen novim zadacima- A tamo stoji, crno na žuto: »Pisano za salamu predmet u rok« ili »Piscmo za kačkavalj predmet u rok.« A ooa ustanova na uglu dijeJi marmeladu! Sta? Marmeladu? Vidider, bogati, gdje su našli, pa da napišem časkom i tamo— Ma nemoj da pišeš, nego trkni. Kako: trkni? Nema ništa umiješeno pa obješeno- Ne ide to navrat-nanos, nego polako: lijepo pismo gvozdeni magacin otvara. Nismo sumnjali u to da su njegova pisma lijepa, aJi mogacini se

nisu otvarali- A tako је umio ranije da iščibuka svoje predhodnike iz komisije za snaodijevanje, da su se sve pušili od kritike i prijedlogal I naravno, hajd s njim u komisiju: mlad je, neženjen, ima više vremena, a muva se svuda pa će valjda i napraviti nešto. Početak nas је ogrijao kao zubato

sunce: ne prođe ni nekoJiko dana, a Mirko već dijeli žilete. Baš nisam imao čime da se brijem! hvali on svoju robu. A nabavićemo i patike, one stare mi se več pocijepaše. Hm, zar ne može da se nađe onako neki zalogajčić negdje? Zalogajčić? Sta će nom? Upi-

šite se u menzu, pa uživajte- Uostalom, pisaćuKad, poslije mjesec dana, toman se mi dogovaramo da smijenimo Mirka, puče vijest: dijeli se grožđe- On lično otputovao, pronašao dire<ktnu vezu, pa eto grožđa danas, eto ga s|utra stalno dolazi- A jednog dana, kaplja da nas strefi, stigla jedna partija suvih glava. To jest, tako se kaže, ali iako im je ime suvo, dobre su to stvarčice, original. Znate, ženim se diskretno nam saopštava Mirko. A Savka voli ne samo grožđe nego i neki zalogajčić. Pred registrovanje rastrčaossre r Mirko i odnekud stiže jedna par- j tija salame. Pa se onda pojavi i ' neki luk. Ama, stani kažemo toga ima i na pijaci— Aaa, ovo je »pogačar«, pravi zimski, jedva sam ga našao- Nema ništa umiješeno pa obješeno, a ja sam sad zainteresovan. Znate, Savka voli—

Kućni upravitelj u inspekciji

Znači, i kuća broj 194 je o potpunom— —redu!

ZAŠTO? - ZATO

В Zašto su nadležni riješili da upravi za izgradnju zacfružnog doma u Balosovi pošalju bar dva reflektora? □ Zato što uprava već 4 mjeseca traži mjesto na kome će otpočeti da gradi zadružni dom, oli |OŠ nikako ne može da ga pronađe. H Zašto je Kombinat gume i obuće u Borovu poslao rudniku »Jelašnica« 200 pari gumenih ćizoma za djecu, umjesto čizama za rudare? □ Zato što je guma rastegljiva, pa je neki domišljati ekspeditor vjerovao da čizme za djecu mogu da posuju na svaku nogu. S Zašto otkupnu stanicu »2itoprometa« iz sela Mramora, treba pohvaliti za kulturno - prosvjetni rad? _ □ Zato što je podigla prosvjetni nivo otkupljenog žita smjestivši ga u školske učionice. Ш Zašto traktoristi mašinske stanice u Baču liče na apostole? □ Zato što, zahvoljujući brizi svoga snabdjevača, idu skoro bosi-

ĐAČKI DOGOVOR

Tata, poslije ikole da se nađemo tu na uglu-

Nije mu lako

C VAKO hoće da kupi grožđa, a niko ne nosi »ambalažu«, kao da su prodavci osuđeni da se za to brinu. Tako ie prodavac u IV rejonskoj zadruzi u Cuburskoj ulici u Beogradu stavljen na Tantalove muke; navalio narod na grožđe, a niko nema ni kesu ni hartiju- Propade on lijepo naplaćujući od svakog kupca po dinar za fišek od starih novina. Eto, kaže svako uvijek izmisli ponešto: te ide iz kancelarije, te nema zembilj, te pošao na posao, i vazdan tako koještoi A niko i ne misli kako je meni kad moram da nobav?jam hartipj za sve njihl 1 to za bagatelu: dinarče-porčel

KAMEN PO KAMEN...

Unarodu postoji pitolica: da li bog može da stvori kamen kop ne može da podigne? Otkupljivač sreskog zadružnog saveza u Tutinu Hamit Bahtijarević bavio se ovim pitanjem u svojoj režijL On je pri mjerenju sijena umjesto tega od dva kilograma upotrebljavao komen od 2 kilograma i 880 gramaPošto se Bahtijarević istrenirao da podiže kamenje male težine, mora mu se sada izići u ususret da nosi i teže kamenje kako ne bi ispao iz forme.

NESPORAZUM

— Alo, broj 25-800? Alo, mohm. Je 1’ to Holivud? Šta vam pada na pametl Pa možda je zemaljski konkurs za izbor »mis 1948«. Ne terajte šegul Pa ko onda tamo drži drugo parče ove telefonske žice? Ovdje je Generalna direkcija savezne industrije stakla— Ama, nemojte! Kakvo iznenađenjel Ovdje modni časopis »Ukus«. Mi smo u Mjesnom vijeću

pročitali izvještaj vaše sindikalne podružnice i vidjeli da је ona svo|im članovima dijelila pudere, karmine, kremove za lice. Smatraji smo da imate sigurno isperfektirane forume za žensku Ijepotu, pa smo željeli neke savjete po toj liniji. A, prevarili ste se. To naša ekonomska komisija onako amaterski-- oplemenjava svoju snabdjevačku aktivnost kad ne nobavi krompir ili papriku— E, izvinite, izvinite-

Ilija-Guja trg'o se iz sna

11 NAOKOLO se prosuo svjež, mirisni dah prvih pro-ljećnih dana_ Sunce je svojim žućkasto-bakamim zracima cijepolo koprenu dremeži koja је preko noći obavila Beograd, kada se u jednoj od mirnih, sporednih ulica u centru gradc razliježe užasni krilc To se llijaGuja trgao iz snaSanjao je kako ss probija kroz neku veliku, gustu šumu, nebom su se gonile munje, a potmuli tutonj dopirao je iz beskrajnih daljina. Odjednom, kao da je s neba pao, unese mu se u lice blijedi, iskolačeni lik nekog visokog esesovca, a nekoiicina drugih, sa mašinkama »na gotovs«, opkoiiše ga sa svih strana. Bez ikakva uvoda, Svaba ga razvuče Ijevicom, dočeka desnicom- pa na njemočkom procijedi nešto nerazumljtvo- llija-Guja bio je preneražen, tim prije što |e esesovca dobro poznavao, ali se brzo pribra, i reče: Hans, dragi Hons, zar hoćete zbilja da übijete mene, vašeg odanog prijatelja? Dragi, Hons, zor me se ne sjećate? Pa] mi smo od mog dolaska u Beograd 1942 godine do kraja rata trgovali zajedno. Pogledajte me ja sam llija-Guja, kafedžija! beogradski. | Na licu esesovca ne pomjeri se nijedon mišić. On diže rukuj Svabe staviše prst na oroz: on dreknu »Pali!« Ilija kriknu, probudi se i skoči s kreveta- Dok је krajičkom pidžame brisao hladne graške znoja s čela, že-

na mu donese čašu vode i parče šećera-.

Nije llija čestito ni progutao šećer, kada se opet tutanj, jak kao onaj koji mu se pričinio u snu, razliježe uiicom- Kuo oparen, llija skoči sa fotelje, trže zavjesu sa prozora i baci pogled napolje- Od zaprepašćenja zastade mu dah u grudima, obrve mu se spojiše, a oči dođoše kao sarmeNapolju, na praznom placu prekoputa njegove kuće, skupilo se mnoštvo Ijudi, pa dok jedni pijucima razmahuju, drugi guraju prepuna kolica. Napravi se »lonac«, cigle lete iz гике ruku, tijela se sagibaju, mladići i djevojke smiju, pjevaju. Toga dana llija-Guja je prvi put primijetio u ogledalu da ima sijede dlake, a poslije toga konstatovao je dvije činjenice: prvo, da je zgrada koja se podizala prekoputa njegove svako jutro’ sve veća i veća; i drugo, da je njegova kosa sve belja. Najzad je poćela da mu opadaNastaše julski dani, žega i omorina- Ilija se spakova i ode sa ženom u banju- Tamo se nažao s nekim starim poznanikom, ali i pored toga što su jedan drugome srdačno stiskali ruke i Ijubazno se osmjehivali, bili su rezervisani. Svaki od njih se plašio da se onaj drugi nije »ukopčao« u tgrovačku mrežu i došao u banju sa sindikalnim popustom, pa nije želio da se »izlaje«. Kada se vratio, više od dvije trečine petospratnice već |e bijo gotovo- Tog dana је primijetio u ogledalu da ima poveću čelu: pravi pravcati aerodrom za muveDani su prolazili, a llija nikako da se navikne na tutnjavu. Dođe i jesen, vjetrić počo oštrije da piri, lišće da žuti i pada.

Jedno po podne, vraćajući se sa uobićajene šetnje, llija se približi jednom radniku i s namješteno-ijubaznim osmijehom, neprestano žmirkajući očima, poće: Ovih dana svakako ideš kući, završava se građevinska sezona, a? Uostalom, dosta je bilo tog rmbanja- Ja, eto, već tri godine ništa ne rodim, pa mi opet, hvala Bogu, ništa ne fali, a tiNije Ilija ni završio rečenicu, a ovaj ga prekide: Sta, zor vi пе znate da po Petogodišnjem planu građevinska sezona traje bez prekida. Zarada mi je osigurana preko čitave godinellija preblijedi, htjede neštc da kaže, ali mu rijeći zastado-

še u grlu, uhvati ga kašaij, a kad se povrati osu kao bujica: Kakva građevinska sezona preko čitove godine kokva zarada, kakvi bakračil Pa šta vi mislite, da mi tandrčete i dižete prašinu ovdje i preko _zime? Dok su bili lijepi dani, još i đene-đene- Odeš ujutru na Kalemegdan, poslije podne malo u šetnju, u julu i avgustu u banju, ali kuda ćeš sad, kad su nastali zimski dani? Ilija podiže ton i nastavi još otsječnije: Probiste mi glavu s f im vašim Petogodišnjim planom, socijalizmom! A pitam ja vos da -li taj vaš plan vodi računa o mome zdravlju, da li on predviđa da ću ja od tog vašeg cijukanja i tandrkanja dobiti živčane napade, da će me od prašine uhvatiti tuberkuloza, a? Da, i o tome vodi računa naš Plan ču se tihi glas službenika stanbenog otsjeka, koji je stajao iza njega. Baš ovim rješenjem je predviđeno da se preselite u provinciju. Tamo će vam svakako svjež vazduh i tišina povratiti zdravlje, a vaše prostorije uzimamo za radničke stanoveKažu da mu je poslije toga posljednja vlas sa glave napravila veliki luping, pa se zatim, nošena jesenjim vjetrom izgubila u nepoznatom pravcu-

D, Malefić