Plamen života

Takva jedna stanica za izučavanje mora, koja pripada Pariskom univerzitetu, postoji na obali Bretanje, u' malom ribarskom mestu Roskofu. Kao što znaš, Bretanja je severozapadni istureni deo Francuske, zapljuskivan Atlantskim Okeanom. Njene obale, od samoga granita, zasejane bezbrojnim ostrvima i školjima, naseljene su samim pomorcima i ribarima. Stanovnici bretonskih obala češće nađu svoj grob na morskoj pučini nego u svom seoskom groblju. Ali običaj je da se načini grob i onima koji u njemu ne počivaju, a na krstu pored imena dragoga pokojnika zapisano je: »Nestao na moru«. Mnogo je takvih praznih grobova u Bretanji.

Dakle, u Roskofu, na bretonskoj obali, nalazi se biološka stanica u kojoj naučnici i studenti izučavaju živi svet koji tu pred njima naseljava more. Kad sam bio đak u Parizu, provodio sam leto u toj stanici u Roskofu, i upoznavao sam se sa životom u moru.

Bretonska obala je surovija, teže pristupačna od dalmatinske obale. Sva je u hridima, podvodnim grebenima, zasejana bezbrojnim školjima, te je opasna po brodarstvo. Ali ono po čemu se bretonska obala naročito razlikuje od dalmatinske jesu njene moćne plime i oseke.

Znaš da se pod uticajem mesečeve privlačne snage visina morske površine menja dva puta dnevno. More u neko doba naraste: to je plima. Zatim počne opadati i dostigne najmanju visinu: to je oseka. Kod nas na Jadranu te promene visine morske površine nisu velike, te ih i ne opažamo, ako naročito ne obratimo pažnju. Ali u Bretanji, kao i na celom Severnom Atlantiku, te promene visine mora dostižu po nekoliko metara. Čudna je to prirodna pojava, i ko je nije video teško je može sebi pretstaviti. Pokušaću ipak da ti je opišem.

Zamisli da je danas plima u podne (ona svaki dan nešto zakašnjava). U maloj luci brodovi i čamci se ljuljaju na talasima koje podiže povetarac sa pučine. Ribarski brodići sa belim jedrima vraćaju se iz lova, pristaju uz granitni nasip, gde ribare dočekuju njihove žene i prihvataju bačeni konop i pune kotarice riba, rakova i školjaka. Brodić je sada ma visini samog granitnog nasipa, s koga je lako uskočiti u njega i u njegov čamac.

Zamislimo sada da si napustio luku i da si se u nju vratio predveče oko šest sati. Kakva promena! Nema više mora u luci! Sada je umesto uzburkane površine samo po koja lokva, a ostalo je pesak, mulj, šljunak. Onaj ribarski brodić je na istome mestu, ali leži u mulju na nekoliko metara niže od nasipa, tako da sada ribari u njega ulaze i iz njega izlaze preko: lestvica.

Ali more počinje nadolaziti. Lokve postaju sve veće, stapaju se, morsko dno nestaje pod vodom koja nadolazi. Oseku odmenjuje plima.

A ako bi oko ponoći opet svratio u luku, našao bi je u plimi kao što je bila u podne.

1 35