Plamen života

mete zašto sam vam rekao da sam srećan, jer imam vazduha, i to ovog divnog, svežeg i čistog morskog vazduha.

Stari pomorac prekide pričanje, zadihan na uspomenu svog doživljaja kad se gušio u podmornici.

Posle kratkog ćutanja ispriča mi drugu priču, koju je izvesno povezivao s prvom kad god je imao priliku da kome ispriča te svoje doživljaje.

— Isto vam je i s vodom za piće, samo vam je fo druga priča. Ja ću vam je ispričati ako vam nije dosadno.

Ja iskreno rekoh da, daleko od toga da mi je dosadno, nalazim u tome pričanju nešto sasvim novo, na šta nikada nisam pomišljao, i da već sada uživam što imam vazduha za disanje. Stari pomorac se nasmeja i produži priču: .

— Posle pomenutog slučaja s podmornicom preveden sam U pOomorsku pešadiju. Iste godine kad sam bio u Boki Kotorskoj pošao sam u Afriku. Tamo smo imali da se, u manevrima prebacimo iz Alžira preko pustinje u određeni kraj. I zalutali smo u pustinji. Danju je žega bila strahovita. Luftali smo tri dana, i nismo našli puta, niti smo naišli na kakvu oazu. Potrošili smo naše rezerve vode do poslednje kapi. Žeđ nas je sve više morila. Samo smo na jedno mislili, samo za jednim čeznuli. Vode, vode! Ah, da nam je vode! Napiti se, ne biti žedan! I kao što sam u podmornici otkrio kakvo je blaco vazduh, tako sam-·sada otkrio u pustinji kakvo je blaco voda. Pričinjavalo mi se da čujem žubor vode. Kao u snu priviđala mi se česma iz koje kulja mlaz vode, divne vode, sveže vode, mokre vode. Činilo mi se da čujem lupu krčaga, sudova i čaša. I kad iznureni, izmučeni žeđu, sa suvim nepcem i pljuvačkom gustom kao testo, ugledasmo palme jedne oaze stadosmo trčati kao mahniti, i naišavši na jedan kladenac, najbolji drugovi htedoše se potući oko toga ko će prvi zahvatiti vode... Eto, možda ćete sada moći razumeti zašto nalazim veliko uživanje u tome što ovde imam vazduha i vode. Vi to uživanje ne možete zamisliti, jer ga me možete osetiti, a ne dao vam bog da doživite ovo što sam vam ispričao.

Stari pomorac zapali lulu, i nakon kratke počivke reče:

— Nema sumnje, ne može se živeti samo o vodi i vazduhu. Ah, to nikako! — reče smejući se grohotom. — Mnogo još šta treba čoveku! Ja koji vam ovo pričam nerado pijem samu vodu... Vidite, mladiću, ljudi se otimaju o razna blaga zemaljska, bez kojeg se može živeti. A ne znaju da je najveća sreća u onome što nam je svakome od prirode dato, kao što su voda, vazduh, sunce i hiljadu stvari još što nam ih priroda pruža.

Plima je bila dostigla svoj vrhunac. Stari pomorac koji je bio, kao što vidite, i filozof, rukova se sa mnom srdačno, sa osmehom na rumenome licu i pođe da dočeka ribarske barke koje su ulazile u luku.

40