Plamen života

ležaka. Ja sam učio latinski. Počeo sam se vežbati: hic, haec, hoc; hac, hinc, huc, huce... U to jedan skakavac pade na moju knjigu. Mrdao je glavom sličnom konjskoj i brkovima sličnim mačjim, pa je tako prelazio preko jednog reda moje gramatike, sleva mnadesno, ali sasvim kao da je čitao hic, haec, hoc... Skakavac ode, a na knjigu pade bubamara, koja se latinski zove Coccinella sextepunctata (to sam znao iako mi za maturu nije bilo potrebno). Kao što je poznato bubamara deci nagoveštava goste (kojima se bar deca raduju), a ova na mojoj latinskoj gramatici učenog profesora Turomana ostavi žutu kapljicu i odlete.

Onaj izvor je tako lepo žuborio, unosio nešto tako umiljato u suvoparnost zvukova hic, haec, hoc... Ta kako ne bih pošao da se osvežim i napijem! Bistra voda je tekla ne samo na gvozdenu lulu, već i svuda naokolo je izbijala iz trave pa se razlivala i tekla žuboreći preko žućkastog ispranog šljunka. I moja dva druga dođoše da se osveže hladnom vodom. To nam otvori volju za jelom, a i bilo je vreme doručku. Tu na izvoru otvorismo naše torbe i sa slašću doručkovasmo.

— E sada ima da se uči! — reče jedan od mojih drugova. — Da se uči! — potvrdismo i vratismo se ma svoja mesta.

Tada naiđe jedno čobanče s nekoliko ovaca i jaganjaca. Ta ko ne bi uživao gledajući spretno skakutanje jaganjaca na krutim nožicama, kao da su neke mehaničke igračke. Pa još kleknu i glavom udaraju u vimena dobrodušne ovce, koja odmah zabrinuto bleji ako za časak ne opazi svoje jagnje... Ali ostavimo se toga. Došao sam ovde da učim za maturu: aLHUEC:P ap? u cl,y}a%cU ATI e) Teo} (1) S ON

Čobanče se približi k nama, zastade na pristojnoj daljini posmatrajući nas, očekujući da započnemo razgovor, zadivljen tolikim knjigama razbacanim po travi. Nismo mogli da budemo toliko oholi i da ga ne oslovimo. Približio nam se, seo je pored nas, ne gubeći iz vida svoje malo stado. Gledao je u naše knjige i videlo se da je radoznao šta to može biti u njima. Najzad, ne mogavši se više uzdržati, zapita:

— Šta to učite?

Ali hajde objasnite čobančetu sa Torlaka šta je to latinski jezik, šta

je to hic, haec, hoc... A naročito zašto mi to učimo kada to ni sami ne znamo!

Razmišljao sam: pa ipak je njegov život lep, ovako u prirodi pored ovaca i jaganjaca. Zar ono što je lepo u Virgilija nije još lepše kad je neposredno dato? Osećam ja ovde Georgike i bez Virgilija. Jest, ali matura je na pragu... U daljini se ču zvižduk i hod voza. To privuče pažnju nas sve trojice, pa smo pratili vijuganje voza dolinom sve dok nije iščezao.

5 Plamen života 5