Pravo i privreda

osnivanje novog preduzeda, promjena djelatnosti, konvertovanje duga u ulog i dr.). Pri tome treba imati u vidu da skupština, iako najviši organ akcionarskog društva, ne može preuzimati poslove iz nadležnosti drugih organa kojima je nadredena. Savremena zakonodavna i poslovna praksa u svijetu (za razliku od ranije) pretpostavku djelokruga za pitanja koja nisu u nadležnosti drugih organa, ne priznaje u korist skupštine. To znači da se primjenjuje princip da se u djelokrugu skupštine nalaze samo ona pitanja koja su zakonom ili statutom izričito utvrdena. Imajudi u vidu savremenu praksu jačanja funkcija upravnog odbora i izvršnih direktora, kao i karakter skupštine kao "nestrudnog", "neposlovnog" i "pasivnog tijela", pojedini naši autori se zalažu za izvjesno reduciranje funkcija skupštine, uz jadanje njenih kontrolnih ovlašdenja i drugih organa nadzora. 1 Nasuprot ovoj inicijativi, stoji zalaganje za povedanjem ovlašdenja skupštine i zadržavanje njene odlučujuće uloge u vođenju društva ("dok cio sistem ne zaživi"), smatrajudi da, u situaciji kada nemamo dovoljno iskustva sa poslovanjem akcionarskih druStava, ovo rješenje (za razliku od pretjerane vlasti uprave) ide u prilog afirmacije akcionarskog društva kao važnog oblika organizovanja privredne djelatnosti. 2 . Za djelokrug može biti vezano i razlikovanje pojedinih vrsta skupštine. U pojedinim pravima redovna i vanredna skupština imaju isti djelokrug i za obje važe ista pravila kvoruma i vedine, a razlika je u vremenu održavanja (englesko pravo). U drugim pravima se njihov djelokrug ne poklapa (francusko pravo - vanredna skupština ođlučuje samo o modifikaciji statuta). Posebno se izdvaja i ureduje djelokrug osnivadke skupštine. Tako, prema dl. 219. Predloga novog zakona o preduzedima, osnivadka skupština: utvrduje da je osnovni kapital upisan i upladen u skladu sa zakonom; prihvata ili odbija upis viška akcija; donosi statut društva; bira organe društva, osim ako su osnivadi u javnom pozivu zadržali za sebe to pravo; odluduje o posebnim pravima koja pripadaju osnivadima i odobrava posebne ugovore s osnivadima ili đrugim licima (sporedne dinidbe i dr.); prihvata procjenu vrijednosti nenovdanih uloga; utvrduje najvedi iznos troškova osnivanja koji padaju na teret društva. Sastav Skupština akcionarskog društva nije organ koji se bira, nema orodeni mandat i ne može se raspustiti. Ona se sastoji od akcionara, kao vlasnika uloženog kapitala, odnosno od njihovih predstavnika, i svoj autoritet i legitimitet ne izvodi iz izborne vedine, ved iz svojine. Ona proizilazi iz volje i interesa vlasnika, i u pravom smislu ih predstavlja. Skupština je zbor, skup akcionara, all ne obavezno svih. Svi imaoci akcija nisu automatski (nužno) i članovi skupštine. Clan je skupStine svaki dlan akcionarskog društva u smislu statuta, a zavisno od vrste akcija koje ima. S obzirom da Zakon o preduzedima ne predvida obavezno udešde u upravljanju društvom srazmjerno visini uloženog kapitala (dl. 122, st. 1.), to znadi da je vlasnicima ostavljena puna autonomija da odrede hode li svi sudjelovati u skupštini i koja de im i kolika prava po osnovu uloženog kapitala pripasti. Shodno tome, mogude je statutom društva utvrditi razlidita rješenja: jedan glas za svaku akciju; više glasova za svaku akciju, jedan glas koji nosi odredeni broj akcija jednog ili više akcionara zajedno; jedan glas za svaku akciju ali samo ako ih akcionar ima najmanje odredeni broj; pravo glasa samo pri odludivanju o odredenim pitanjima; ili,

1 Upor. Vasiljević, n. d., s. 121. 2 Upor. Jovanović Vladimir Preduzeća i dništva prema Zakonu o preduzećima, Beograd, 1990, s, 38

103

SKUPŠTINA AKCIONARSKOG DRUŠTVA KAO ORGAN VLASNIKA